===Nezadovoljstvo i neprihvaćanje izbora u Hrvatskoj ===
Raspadnom SKJ, dolazi do stvaranja dviju dominatnih struja unutar SFRJ. Na jednoj strani su SR Slovenija i SR Hrvatska u kojoj SK Slovenije i SK Hrvatske odlučuju da idu prema demokratizaciji društva i prema slobonim izborima, dok na drugoj strani stoji blok oko SR Srbije koja zagovara put prema centralizaciji upravljanja države. Ove dvije struje nisu bile kompatibilne, i bez obzira na mogućnost kompromiza između dviju struja oko stvaranja labave federacije ili konfederacije, rukovostvo oko SR Srbije nije bilo spremno na kompromise. U mnogo čemu, svaka pomisao o Hrvatskoj koja ima svoju većinsku reprezentativnu zakonodavnu vlast, dočekano je sa skepsom i protivnici takve demokratske Hrvatske uvijek su se vraćali na doba između 1941. godine kada je nastala Nezavisna država Hrvatska. Ovo poistovjećivanje nove vlasti s onom iz NDH, bila je osnovni klin razdora koji su koristili oni koji su htjeli da pobuna nastane i da se raširi. Isto tako stvaranjem demokratske Hrvatske, otvarala su se vrata u kojim će se u javnosti debatati i neka druga pitanja koja nisu bila poželjna mnogim osobama na vrhu tadašnjeg SFRJ. Nakon slobodnih [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|višestranačkih izbora]] [[1990.]] godine u Hrvatskoj, dio [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]] bio je nezadovoljan ishodom demokratskih izbora jer većinsku vlast dobila je [[HDZ]] na čelu s drom [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]]. Ovo nezadovoljstvo i neprihvaćanje iskoristili su srbijanski političari i služba iz [[Beograd]]a gdje umjesto zagovaranja demokratskoga dijaloga između novih vlasti i naroda unutar SR Hrvatske, preusmjerili su svoje djelovanje na stvaranje razdora između Hrvatske vlade i Srba koji su živjeli na tom području. To stvaranje nepovjerenja i razdora, kasnije je dovelo do napetosti koje su izmake kontroli i u kratko vrijeme preraslo u nasilno djelovanje.
[[Datoteka:Srpske barikade.jpg|thumb|desno|Barikade Balvan-revolucije iz kolovoza 1990.]] Retorika iz srpskih medija i lokalnih političara stvorili su atmosferu panike, krize, straha, tjeskobe, nepovjerenja. Retorika je bila jednostavna stvoriti unutrašnju i vanjsku grupu, rabeći logičke pogriješke osobito rabeći [[ad hominem]] način govora i argumente [[slamnati|slamnatog]] gdje je svako spominanje riječi Hrvat ili Hrvatski bio positovjećen s NDH, i gdje je svako istjecanje hrvatskih simbola isto tako bio poistovjećen s NDH. Tako se kroz kratko vrijeme stvorilo osjećaj konstantnog napada, konstantne opasnosti i tako se razvio bunkerski mentalitet kod lokalnog stanovništ. Ovom osjećaju su samo potpirivali događaji koji su se zbili u ovom redosljedom:
