Krbavska bitka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Sitn., izvor, vanj. pov. |
|||
Redak 27:
Vojnici koji su vršili pohode zvali su se [[akindžija|akindžije]]. Plaća im je bila sve što bi opljačkali na pohodima, što ih je činilo izuzetno motiviranim borcima. Spadali su u rod lake [[konjica|konjice]], bili su naoružani sabljama, a počesto i kopljima i lukovima i strijelama, a pratio ih je glas vrsnih boraca. U svaki pohod išlo bi od pet do deset tisuća konjanika. Njihova brzina i pokretljivost, u kombinaciji s brdovitim i šumovitim hrvatskim terenima, činili su ih praktično nevidljivima i neuhvatljivima po upadu. Tek bi napad na naselje u pravilu otkrio njihovu prisutnost, pa je efikasna obrana bila skoro nemoguća. Jedini način da ih se uhvati i eliminira bio bi na povratku kada su zbog tereta plijena i ljudstva bili znatno sporiji i uočljiviji.
Na ruku akindžijama išlo je i opća politička situacija u Hrvatskoj i Ugarskoj. Obje regije trpjele su neprestani sukob između kralja i feudalaca sklonih samovlasti. U Hrvatskoj se to najčešće svodilo na sukobe između bana (kraljevog namjesnika) i najmoćnije hrvatske
Upravitelj Bosanskog pašaluka Jakub-paša je čim je doznao za poraz u toj bitci počeo pripremati osvetnički napad na Hrvatsku te je cijelu iduću 1492. godinu proveo je u pripremama. Cijele 1492. godine dao je kovati u Varešu nova oružja, noževe, helebarde, mačeve i sablje, a u srpnju 1493. godine su krenuli u novi pljačkaški pohod na Hrvatsku<ref>[http://chm-udbina.com.hr/index.php/chm/bitka-na-krbavskom-polju/93-bitka-na-krbavskom-polju-9-rujna-1493 Crkva hrvatskih mučenika - Udbina] Bitka na Krbavskom polju, chm-udbina.com.hr, pristupljeno 8. kolovoza 2017.</ref>.
|