|
== Razvitak događaja pred bitku ==
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša je provalio sa svojim akindžijama, oko 8 tisuća, preko rijeka [[Una|Une]] i [[Kupa|Kupe]] u Štajersku i opustošio [[Celje]] i [[Ptuj]]. Prigodom povratka iz Slovenije, Turci su opustošili i Hrvatsko [[Zagorje]], spalili i opljačkali bogati gradić kneza Frankopana, '''Modruš''', u kojem je bila i smještena biskupija, s ciljem povratka u Bosnu, pri čemu nije poznato kojim pravcemputem su se vraćali. Prema podatcima jednog turskog ljetopisca, Jakub-paša je sa svojim snagama naišao na hrvatske feudalne snage na jednoj planini (vjeruje se [[Mala Kapela]]), koje su mu prepriječile put. Kako je bio ugrožen s leđa od štajerskog [[grof]]a, Jakub-paša je ponudio banu Derenčinu novac ukoliko bi ga ovaj pustio da nastavi put prema Bosni. Ban Derenčin, uvjeren u premoć svojih snaga nad izmorenim turskim snagama, uvjetuje i oslobađanje čitavog roblja i predaju cijelog plijena, što Jakub-paša ne prihvaća. Dok su još trajali pregovori oko otkupa, Jakub-paša je uputio turske snage preko Krbave kao bi iskoristio priliku i izvukao se iz, za njega, teškog položaja.
[[Datoteka:Krbavsko polje.JPG|mini|280px|desno|Pogled na Krbavsko polje iz Udbine]]
Čim je saznao za promjenu pravcasmjera kretanja turskih snaga, ban Derenčin je pregrupirao snage i na Krbavskom polju okupio do tada međusobno zavađene hrvatske knezove, [[Ivan Frankopan Cetinski|Ivana Frankopana Cetinskog]], [[Bernardin Frankopan|Bernardina Frankopana Modruškog]], [[Nikola Frankopan|Nikolu Frankopana Tržačkog]], Karla Gušića, Petra II. Zrinskog (djeda [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Zrinskog]], sigetskog junaka), njegova sina Pavla III. Zrinskog, jajačkog bana [[Juraj Vlatković|Jurja Vlatkovića]], sina [[herceg]]a [[Vlatko Kosača|Vlatka Kosače]] i druge. Hrvatske snage su brojile oko 3.000 konjanika, 2.000 pješaka i nepoznati broj slabo naoružanih i vojno neobučenih seljaka. Iako su neki od knezova predlagali napad na turske snage na planinskom zemljištu, što je bilo neuobičajena taktika vojski feudalnog razdoblja i mogući pravi izbor, odlučeno je da se Turci napadnu frontalno u tri konjičke skupine po običaju tog vremena. Prvu skupinu su sačinjavale slavonske [[banderija|banderije]] pod zapovjedništvom [[Ferdinand Berislavić|Ferdinanda Berislavića]], drugu - hrvatske snage pod Ivanom Frankopanom Cetinskim i jajačkim banom Jurjem Vlatkovićem, Mihajlom Petkayom i treću – ostatak pod Nikolom Frankopanom Tržačkim i Bernardinom Frankopanom Modruškim. Između ovih konjičkih skupina su bili raspoređeni seljaci i pješaštvo.
Jakub-paša, stigavši na Krbavsko polje, najvjerojatnije preko [[Plaški|Plaškog]], uvjerio se da je sukob bio neizbježan i odmah je dao da se ubiju svi robovi sposobni za borbu. Kako je želio izbjeći frontalni sukob s hrvatskom vojskom, Jakub-paša je namjeravao izvući hrvatsku vojsku na ravnicu i iz zasjede djelovanjem sa svih strana brzom konjicom je napasti. Zbog toga je i podijelio snage također u tri skupine ali po teritorijalnoj pripadnosti. Naime, turske snage su sačinjavali i snage iz Srbije pod kruševačkim sandžak-begom '''Ismailom''' i snage pod skopskim namjesnikom '''Karlerijem Mehmed-begom'''.
|
