|
Ivan Stambolić rođen je u selu Brezova kod Ivanjice 1936. godine. Industrijsku školu svršio je u [[Rakovica|Rakovici]] a uz posao diplomirao je na [[Pravni fakultet Sveučilišta u Beogradu|Pravnom fakultetu u Beogradu]]. Radio je u tvornici reznog alata, u tvornici Cer u [[Čačak|Čačku]] i u Industriji motora Rakovica (proizvođaču traktora).
Postao je ravnateljravnateljem poduzeća Tehnogas [[1965.]] godine a zamjenik mu je bio [[Slobodan Milošević]] (upoznali su se na sveučilištu). To je bio početak Miloševićevog nasljeđivanja Stambolića, kad god bi Stambolić krenuo na drugo zapošljenje, što u politici, što u gospodarstvu.
PredsjednikPredsjednikom [[Privredna komora Beograda|Privredne komore Beograda]] postao je [[1975.]] godine a nakon toga već [[1976.]] godine postao je tajniktajnikom Izvršnog komiteta Predsjedništva [[Savez komunista Srbije|SK Srbije]]. PredsjednikPredsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine Socijalističke Republike Srbije (srbijanske vlade) postao je [[1978.]] godine.
Nakon odrađenog mandata u Izvršnom vijeću, postao je predsjednikpredsjednikom Gradskog komiteta SK Beograda, [[1982.]] godine a u proljeće [[1984.]] godine predsjednikpredsjednikom Centralnog komiteta SK Srbije. U tom dobu davao je snažnu potporu izboru Slobodana Miloševića na mjesto vođe GK SK Beograda.
Svibnja [[1986.]] godine biva izabran za predsjednikpredsjednikom Predsjedništva SR Srbije, a malo prije toga dao je odlučujuću podršku Miloševiću u izboru za predsjednika CK SK Srbije. Nakon Miloševićeve posjete [[Kosovo Polje|Kosovu Polju]], [[24. travnja]] [[1987.]] godine, gdje je dao podršku kosovskim Srbima, započeo je razdor u srpskom državnom rukovodstvu. Tada Milošević započinje sukob s [[Dragiša Pavlović|Dragišom Pavlovićem]] koji je tada bio vođavođom beogradskih komunista. Dragiša Pavlović bio je pripadnikpripadnikom liberalnog krila SK Srbije, te se njegova sintagma uzima za opisivanje Miloševića - "olako obećana brzina". Ojačavši svoj položaj, Milošević ([[23. rujna|23.]] i [[24. rujna]] [[1987.]] godine) na Osmoj sjednici SK Srbije (gdje je Pavlović razriješen svih dužnosti) napada i svoga dugogodišnjega mentora Ivana Stambolića (pred TV kamerama). To je značilo prekretnicu u politici srpskih komunista, koji se sve više priklanjaju srpskim nacionalistima okupljenim u Udruženju književnika Srbije i [[SANU|Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti]]<ref>Ramet, Sabrina P. ''The three Yugoslavias: state-building and legitimation, 1918-2005''. Bloomington, Indiana, USA: Indiana University Press, 2006. str. 321.</ref> ([[Memorandum SANU|Memorandum]], čiji su autori: [[Dobrica Ćosić]], [[Smilja Avramov]], [[Kosta Mihailović]], [[Dejan Medaković]], [[Vasilije Krestić]] i ini pisci, ekonomisti, povjesničari.).
[[14. prosinca]] iste godine Stambolić je razriješen dužnosti predsjednika Predsjedništva Srbije. Na prijedlog tadašnjega [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]] SFRJ, u siječnju [[1988.]] godine, postao je ravnateljravnateljem Jugoslavenske banke za međunarodnu ekonomsku suradnju - JUBMES. Milošević ga je smijenio s toga položaja [[1997.]] godine.
Pod sumnjivim okolnostima tijekom [[Antibirokratska revolucija|Antibirokratske revolucije]], <!--(zastrašivanje?)--> u travnju [[1988]]. godine, kod [[Budva|Budve]] u prometnoj nesreći poginula je njegova kći Bojana (tada je imala 24 godine).
[[25. kolovoza]] [[2000.]] godine, mjesec dana pred izvanredne izbore za predsjednika [[SRJ|Savezne Republike Jugoslavije]] (gdje se očekivalo da bi Stambolić mogao nastupiti kao kandidat), biva otet, za vrijeme jogginga u Beogradu, i od tada nije više viđen živ.
Njegovi su posmrtni ostatci pronađeni [[28. ožujka]] [[2003.]] godine na [[Fruška gora|Fruškoj gori]] ([[Vojvodina]]). Kako se tada saznalo, ubijen je po nalogu Slobodana Miloševića,<ref>{{srp oznaka}} [http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2005&mm=07&dd=18&nav_category=120&nav_id=172820 ''Ulemeku 40 godina, Markoviću 15''], [[B92]], 18. srpnja 2005., pristupljeno 16. siječnja 2015.</ref> a ubojstvo su izvršilaizvršili osmorica pripadnika [[Crvene beretke|Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije]] (predvođenih [[Milorad Ulemek Legija|Miloradom Lukovićem - Legijom]]). Ubojice su osuđeneosuđeni na 15 do 40 godina zatvora. Ivan Stambolić pokopan je uz državne počasti [[8. travnja]] [[2003.]] godine na beogradskome groblju Topčider.
== Djela ==
| 