Razlika između inačica stranice »Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija«

m
→‎Državne financije: točniji naslov
m (→‎Nacionalni sastav: +zemljovidi)
m (→‎Državne financije: točniji naslov)
Novčarstvo je iznimno brzo napredovalo. 1865. u Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo banaka, a postojale su tek dvije štedionice.<ref name="bogdan"/> 1868. hrvatski poduzetnici u Zagrebu uspjeli su okupljeni oko trgovačko-obrtničke komore pripremiti početak rada "Hrvatske eskomptne banke".<ref name="bogdan"/> Nakon početka krize 1873. nastupila je potpuna stagnacija u razvitku bankovnih i štedioničkih ustanova, koja je trajala sve do 90-ih godina kada ponovno počinje ubrzanije okupljanje kapitala u novčarskim zavodima, što pokazuje naraslu snagu domaćih poduzetnika.<ref name="bogdan"/> 1913. djelovala je 61 banka i 146 štedionica.<ref name="bogdan">[http://web.efzg.hr/dok//MGR/Bogdan//Razvoj_hrvatskog_gospodarstva_do_1914.pdf Bogdan, Razvoj hrvatskog gospodarstva do Prvog svjetskog rata]</ref> Najjača domaća banka bila je [[Prva hrvatska štedionica]], a značajnu ulogu imao je austrijski, talijanski, mađarski i češki kapital.
 
=== DržavneJavne financije ===
[[Datoteka:AHK 100 1908 reverse.jpg|200px|minijatura|desno|Kovanica od 100 [[austro-ugarska kruna|kruna]]]]
Nagodbom 1868. određeno je da će Hrvatska samostalno raspolagati s 45% svojih poreznih prihoda (u koje nisu ubrojene carine i trošarine na vino i meso, okvalificirane kao zajednički prihod),<ref>Kraljevine Hrvatska i Slavonija na Tisućgodišnjoj zemaljskoj izložbi ..., str. 13.</ref> dok će ujedno morati platiti 6,44% za zajedničke, austro-ugarske poslove (tzv. ''kvota''). 55% hrvatskih prihoda odlazilo je u Budimpeštu za pokrivanje troškova [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarske državne zajednice]]. Postavljeno je i još jedno ograničenje: autonomni hrvatski proračun nije smio biti veći od 2,2 milijuna forinti. Već 1873. prilikom revizije Nagodbe ta nelogičnost je ispravljena te je paušalno ograničenje izostavljeno, iako je ostavljena odredba o 45%. Kako se financijski dio Nagodbe revidirao svakih deset godina, 1889. tangenta je smanjena na 44%, a kvota povećana na 7,935%.<ref>{{Citiranje knjige | first=Vladimir | last=Stipetić | title=Dva stoljeća razvoja hrvatskog gospodarstva (1820.-2005.) | at= | pages=165.-170. | location=Zagreb | publisher=HAZU | year=2012. | isbn=978-953-154-110-7 | url=http://books.google.hr/books?id=Dva_stoljeća_razvoja_hrvatskoga_gospoda.html?id=rmNKlAEACAAJ&redir_esc=y | ref=stipetić }}</ref> Posljednja revizija bila je 1906., kad je kvota povećana na 8,127%.<ref name="vladimir">[[#refstipetić|Stipetić, 167.]]</ref> Primjerice, prihodi od poreza na području Hrvatske i Slavonije za [[1884.]] godinu iznosili su 16 milijuna [[forinta|forinti]].<ref>{{Citiranje knjige | first= | last=Hrvatski sabor | title=Saborski dnevnik Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Opseg 2, Godina 1881.-1884. | at= LXXIV saborska sjednica, 15. siječnja 1884. | pages=1034. | location=Zagreb | publisher=Narodne novine | year=1884. | isbn= | url=http://books.google.hr/books?id=-3kyAQAAMAAJ&hl | ref=dnevnik }}</ref> Toliko je iznosio cijeli proračun tada nezavisne [[Kraljevina Srbija|Kraljevine Srbije]], dok je proračun [[Kneževina Bugarska|Kneževine Bugarske]] bio još manji.<ref name="denvnik"/> Ipak, od tih 16 milijuna, u zajedničku [[Zemlje Krune sv. Stjepana|hrvatsko-ugarsku]] blagajnu u Budimpešti otišlo je te godine 7 milijuna forinti, dok su autonomne potrebe Trojednice procijenjene na 8 milijuna (tzv. ''tangenta'').<ref name="denvnik"/> Rashodi autonomnog aparata iznosili su oko 6 milijuna forinti, te je te godine deficit kraljevske hrvatske blagajne iznosio 5 milijuna forinti.<ref name="denvnik"/>