Razlika između inačica stranice »Adaptacija oka«

Dodano 1.885 bajtova ,  prije 3 godine
Nadopunio Adaptacija oka
m (uklonjena promjena suradnika 217.71.62.155 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MarWiki)
(Nadopunio Adaptacija oka)
 
[[Datotekadatoteka:Eye dilate-thumb 300px.gif|minijaturamini|desno|300px|Prikaz adaptacije oka.]]
U [[fiziologija|fiziologiji]] oka, '''adaptacija''' je sposobnost oka da se prilagodi različitim razinama tame i svjetlosti.
[[Datoteka:Eye dilate-thumb 300px.gif|minijatura]]
Ljudsko [[oko]] može funkcionirati od jako tamnih do jako svijetlih razina [[svjetlost]]i. Njegove senzorne sposobnosti dosežu devet redova magnitude. To znači da je udaljenost između najsvjetlijeg i najtamnijeg svjetlosnog signala faktor od približno tisuću milijuna. Usprkos tome, u svakom trenutku, oko može percipirati samo razliku od jedne tisuće. Ono što onemogućuje veći raspon je to da oko adaptira svoj pojam o tome što je crno. Razina svjetlosti koja se interpretira kao „crno“ može se protezati preko šest redova magnitude - faktor od jednog milijuna.
 
[[datoteka:Schematic diagram of the human eye hr.svg|mini|desno|300px|Presjek kroz [[ljudsko oko]].]]
Fuzioniranje [[signal]]a pomoću rasprostranjenih [[ganglijska stanica|ganglijskih stanica]], isto kao i horizontalnih i amakrinih stanica, dozvoljava kumulativni efekt. To znači da područje stimulacije varira inverzno s intenzitetom, jaki stimulus s više od 100 [[štapić]]a ili manje je ekvivalentan jednome koji je slab, a iznad 1 000 [[štapić]]a. Kod dovoljno svijetle svjetlosti, [[konvergencija]] je slaba, ali tokom adaptacije u tami, konvergencija signala štapića se pojačava. To se ne može pripisati strukturalnim promjenama, nego mogućem prestanku inhibicije koja zaustavlja konvergenciju podataka pri svjetlijoj svjetlosti. Ako je samo jedno oko otvoreno, zatvoreno oko mora se adaptirati posebno kod otvaranja kako bi se prilagodilo već otvorenom oku.
 
[[datoteka:Focus in an eye.svg|mini|desno|300px|[[Akomodacija]] oka: [[svjetlost]] iz jedne točke udaljenog predmeta i svjetlost iz jedne točke bliskog predmeta su dovedeni u [[žarište]] (fokus) promjenom zakrivljenosti [[očna leća|očne leće]].]]
[[Fovea]] je slijepa za prigušenu svjetlost (zbog samih čunjića) a štapići su više senzitivni, tako se npr. prigušena zvijezda u noći bez mjeseca mora gledati sa strane, kako bi bili stimulirani štapići. To nije vezano uz širinu zjenice pošto umjetna zjenica s fiksiranom širinom daje iste rezultate.
 
'''Adaptacija oka''' je sposobnost [[Ljudsko oko|oka]] da se prilagodi promjenama [[Svjetlosna jakost|jakosti (intenziteta) svjetlosti]], pri čemu adaptacija na mrak teče mnogo sporije nego adaptacija na [[svjetlost]]. Poremećaj adaptacije na mrak naziva se [[hemeralopija]]. <ref> '''adaptacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=424] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
Oku treba prosječno 20-30 [[minuta]] kako bi se potpuno adaptiralo od izrazite svjetlosti do potpune tame i postalo deset tisuća do jednog milijuna puta senzitivnije nego u potpunoj svjetlosti. U tom procesu mijenja se također i percepcija oka za boje. Međutim, oku treba samo oko 5 minuta kako bi se adaptiralo potpunoj svjetlosti nakon tame. To se događa zato što čunjići zadržavaju jaču senzitivnost pri ulasku u tamu prvih 5 minuta, a štapići preuzimaju tek nakon pet ili više minuta.
 
== Objašnjenje ==
Štapići i čunjići u oku koriste se tokom adaptacije na tamu. Štapići su osjetljiviji na svjetlost i zato im treba dulje kako bi se potpuno prilagodili promjeni u svjetlosti, Štapići, čiji se [[fotopigment]]i sporije regeneriraju, ne dosežu svoju maksimalnu senzitivnost oko pola sata. Čunjićima treba prosječno 9 minuta za prilagodbu tami.
Ljudsko [[Ljudsko oko]] može funkcioniratidjelovati od jako tamnih do jako svijetlih razina [[svjetlost]]i. Njegove senzorne sposobnosti dosežu devet redova [[Magnituda (astronomija)|magnitude]]. To znači da je udaljenost između najsvjetlijeg i najtamnijeg svjetlosnog signala faktorčimbenik od približno tisuću milijuna. Usprkos tome, u svakom trenutku, oko može percipirati[[osjeti]]ti samo razliku od jedne tisuće. Ono što onemogućuje veći raspon je to da oko adaptira svoj pojam o tome što je crno. Razina svjetlosti koja se interpretira kao „crno“'crno'' može se protezati preko šest redova magnitude - faktorčimbenik od jednog milijuna.
 
FuzioniranjeSpajanje [[signal]]a pomoću rasprostranjenih [[ganglijska stanicaganglij|ganglijskih stanica]], isto kao i horizontalnihvodoravnih i amakrinih stanica, dozvoljava kumulativni efektučinak. To znači da područje stimulacijepodraživanja varirase inverznomijenja obrnuto s [[jakost]]i (intenzitetom), jaki stimulus s više od 100 [[štapić]]aštapića ili manje je ekvivalentanjednak jednome koji je slab, a iznad 1 000 [[štapić]]aštapića. Kod dovoljno svijetlejake svjetlosti, [[Konvergencija (oko)|konvergencija]] je slaba, ali tokom adaptacije u tami, konvergencija signala štapića se pojačava. To se ne može pripisati strukturalnim promjenama, nego mogućem prestanku [[inhibicija|inhibicije]] koja zaustavlja konvergenciju podataka pri svjetlijoj svjetlosti. Ako je samo jedno oko otvoreno, zatvoreno oko mora se adaptirati posebno kod otvaranja kako bi se prilagodilo već otvorenom oku.
Senzitivnost prema svjetlu modulira se promjenama u intracelularnim [[kalcij]]evim [[ion]]ima i cikličkim [[gvanozin-monofosfat]]om. Inhibicija koju jedan [[neuron]] vrši na neki drugi jednako je bitna kao i aktivacija u [[sinapsa]]ma. Zajedno s bijeljenjem [[pigment]]a jednog štapića ili čunjića, fuzioniranje signala na ganglijskim stanicama je inhibirano, smanjujući konvergenciju. Alfa-adaptacija, to jest brza [[fluktuacija]] senzitivnosti, odvija se pod živčanom kontrolom.
 
[[''Fovea]]'' je slijepa za prigušenu svjetlost (zbog samih čunjića) a štapići su više senzitivniosjetljivi, tako se npr.na primjer prigušena [[zvijezda]] u noći bez mjeseca[[Mjesec]]a mora gledati sa strane, kako bi bili stimulirani štapići. To nije vezano uz širinu zjenice pošto umjetna zjenica s fiksiranom širinom daje iste rezultate.
 
Oku treba prosječno od 20- do 30 [[minuta]] kako bi se potpuno adaptiralo od izrazite svjetlosti do potpune tame i postalo deset tisuća do jednog milijuna puta senzitivnijeosjetljivije nego u potpunoj svjetlosti. U tom procesu mijenja se također i opažanje ([[percepcija]]) oka za boje. Međutim, oku treba samo oko 5 minuta kako bi se adaptiralo potpunoj svjetlosti nakon tame. To se događa zato što čunjići zadržavaju jaču senzitivnostosjetljivost pri ulasku u tamu prvih 5 minuta, a štapići preuzimaju tek nakon pet ili više minuta.
[[Kategorija:Oftalmologija]]
 
Štapići i čunjići u oku koriste se tokom adaptacije na tamu. Štapići su osjetljiviji na svjetlost i zato im treba dulje kako bi se potpuno prilagodili promjeni u svjetlosti, Štapići, čiji se [[fotopigment]]i sporije obnavljaju (regeneriraju), ne dosežu svoju maksimalnunajveću senzitivnostosjetljivost oko pola sata. Čunjićima treba prosječno 9 minuta za prilagodbu tami.
 
Senzitivnost prema svjetlu modulira se promjenama u intracelularnim [[kalcij]]evim [[ion]]ima i cikličkim [[gvanozin-monofosfat]]ommonofosfatom. Inhibicija koju jedan [[neuron]] vrši na neki drugi jednako je bitna kao i aktivacija u [[sinapsa]]ma. Zajedno s bijeljenjem [[pigment]]a jednog štapića ili čunjića, spajanje (fuzioniranje) signala[[signal]]a na ganglijskim stanicama je inhibirano, smanjujući konvergenciju. Alfa-adaptacija, to jest brza [[fluktuacija]] senzitivnosti, odvija se pod živčanom kontrolom.
 
== Akomodacija oka ==
{{Glavni|Akomodacija}}
 
'''Akomodacija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''accommodatio'': prilagodba, usklađivanje), u [[medicina|medicini]], je prilagodba, sposobnost čovječjeg i životinjskog [[oka]] da gleda na različitu [[daljina|daljinu]], a da pritom slika promatranog predmeta ostane jednako oštra. Temelji se na tome što prednja ploha [[Leća (oko)|leće u oku]] može mijenjati svoju [[Sabirna leća|izbočenost (konveksnost)]], a time i [[žarišna daljina|žarišnu daljinu]]. Sposobnost je akomodacije ograničena, a starenjem slabi, jer očna leća gubi [[elastičnost]]. <ref> '''akomodacija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1132] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref> Bez naročitog napora normalno oko se akomodira na daljinu od 250 milimetara, koja se zove daljina jasnoga vida. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
 
[[Kategorija:Oftalmologija]]
[[Kategorija:Fiziološki procesi]]
[[Kategorija:Optika]]