|
'''Fiskalni konzervativizam''' (također '''ekonomski konzervativizam''' ili '''konzervativna ekonomija''') je političko-ekonomska filozofija glede fiskalne politike i odgovornosti koja se zalaže za niske poreze, smanjenu državnu potrošnju i minimalni dug države.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 392.</ref> Slobodna trgovina, deregulacija gospodarstva, niži porezi i privatizacija su temeljni elementi fiskalnog konzervativizma.<ref name="John1">[[#refJohnston|Johnston]], 210.</ref> Fiskalni konzervativizam slijedi filozofske poglede i klasičnog i ekonomskog liberalizma.<ref name="Gri1">[[#refGrigsby|Grigsby]], 99.</ref> Pojam je nastao 1930-ih u [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim DržavavamaDržavama]] u doba [[New Deal]]a kao odgovor klasičnih liberala koji se nisu htjelislagali bitis dovedeninovom uliberalnom kontekstekonomskom nove liberalne ekonomske politikepolitikom koju su vodili reformirani i moderni liberali.<ref name="Fuj1">[[#refFujii|Fujii]], 541.</ref> Naime, u Sjedinjenim Državama, pojam liberalizma se sve više počeo dovoditi u kontekst sa [[Skrbnička država|skrbničkom državom]] i proširenjem regulatorne politike države, nastalimnastalima kao posljedica New Deal-a i njegovih izdanaka. Fiskalni konzervativci čine jednu od tri grane tradicionalnog konzervativnog pokreta u Sjedinjenim Državama, zajedno sa socijalnim konzervativcima i konzervativcima nacionalne obrane.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 393.</ref> Mnogi Amerikanci koji su klasični liberali imaju tendenciju identificirati se kao [[Libertarijanizam|libertarijanci]],<ref name="Gri1">[[#refGrigsby|Grigsby]], 100.</ref> zasupajući društveno liberalne stavove i zagovarajući vanjsku politiku ne mješanja te istodobno podržavajući niže poreze i manju državnu potrošnju.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 393.</ref>
==Principi==
Fiskalni konzervativizam je ekonomska filozofija razboritosti u državnoj potrošnji i dugu. Fiskalni konzervativci zagovaraju izbjegavanje [[Deficitarno financiranje|deficitarnog financiranja]], smanjenje ukupne državne potrošnje i državnog duga te osiguravanje proračunske ravnoteže. Drugim riječima, fiskalni konzervativci se protive protiv vlade koja se širi izvan svojih sredstavaprihoda kroz dug, ali će prije će odabrati dug nego povećanjapovećanje poreza.
[[Edmund Burke]] je u svojim ''Razmišljanjima o Francuskoj revoluciji'' tvrdio da vlada nema pravo stvarati velike dugove, a zatim teret njihova podmirivanja prebaciti na porezne obveznike.
Iako se svi fiskalni konzervativci općenito slažu oko pitanja manje i jeftine vlade, među njima postoje neslaganja oko prioriteta. Postoje tri glavne frakcije ili podskupine koje sestavljaju zalažunaglasak zana određenirazličite naglasakstvari:
*Prva skupina naglašavajunaglašava važnost balansiranja državnog proračuna i smanjenje državnog duga, dok državni dug smatraju ekonomski štetnim i moralno sumnjivim, budući da prelazi na budućenove generacije koje nisu sudjelovale u današnjimnjegovom poreznimstvaranju kroz porezne i troškovnimtroškovne odlukamaodluke. Spremni su uzeti u obzir povećanje poreza ako bi se taj dodatni prihod koristikoristio za smanjenje duga, a ne povećanje potrošnje.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 393.</ref>
*Druga skupina stavlja naglasak na smanjenje poreza, a ne na smanjenje potrošnje ili duga. Mnogi od njih prihvaćaju ''supply-side economics'' (ekonomija ponude) tvrdeći kako bi visoki porezi obeshrabrili gospodarsku aktivnost i ulaganja, dok bi smanjenje poreza rezultiralo gospodarskim rastom koji bi doveo do povećanja državnih prihoda koji bi se mogli korisiti za dugoročno smanjenje duga. Također, podržavaju i smanjenje poreza čak i ako bi to dovelo do kratkoročnog povećanja deficita. Neki od njih smatraju da bi povećanje prihoda kroz smanjenje poreza nepotrebno drastično smanjilo potrošnju.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 393.</ref> Međutim, Kongresni ured za proračun (CBO) dosljednoopetovano je opetovano ivještavaoizvještavao da smanjivanje poreza na dohodak povećava deficit i dug te ne plaća samo za sebe. Na primjer, CBO je procijenio da je [[George W. Bush|Bushevo]] smanjenje poreza povećalo deficit proračuna i ukupni državni dug za oko 1,5 trilijuna dolara u razdoblju između 2002-2011<ref>[https://www.cbo.gov/publication/41463 "CBO Changes in CBO's Baseline Projections Since January 2001". CBO. 7 lipnja 2012.]</ref> i da bi između 2010-2019 dodalo još gotovo 3 trilijuna dolara ako bi bilo potpuno proiširenoprošireno na svim razinama dohotka.<ref>[https://www.cbo.gov/publication/41753 "CBO Budget and Economic Outlook 2009–2019". CBO. Retrieved 21 studenog 2016.]</ref>
*Treća skupina stvara malu razliku između duga i poreza, naglašavajući važnosvažnost smanjenja potrošnje, a ne porezne politike ili smanjenja duga. Oni tvrde da je pravi trošak vlasti razina potrošnje, a ne kako se financira ta potrošnja. Svaki dolar koji vlada potroši je dolar preuzet od američkih radnika, bez obzira je li riječ o dugu ili porezima. Porezi jednostavno preraspodjeljuju kupovnu moć, čineći to na posebno neučinkovit način, smanjujući tako poticaje za proizvodnju ili najam i zaduživanje te prisiljava poduzeća i investitore da kasnije očekuju više poreze.<ref name="Coat1">[[#refCoates|Coates]], 304.</ref>
== Izvori ==
|
