Tvrđa: razlika između inačica

Po nalogu princa ''Eugena Savojskog'' od [[arhitektura u 1724.|1724.]] do [[arhitektura u 1726.|1726.]] na sjevernoj je strani trga podignuta [[zgrada vojnog zapovjedništva u Osijeku|zgrada vojnog zapovjedništva]] (Generalatshaus), kasnije vojarne (Generalatskasserne) izgrađene u sintezi [[Renesansa|renesanse]] i baroka. Pročelje je zgrade renesansno, osim portala koji je tipično barokni, s dvostrukim stupovima u dovratnicima iznad kojih je valovito riješen balkon. [[1765.]] dograđen je drugi kat.

U ovoj je zgradi bilo sjedište ''[[Slavonska general-komanda|Slavonske general-komande]]'' od [[1735.]] do [[1786.]], te ''[[Slavonska zemaljska vlada|Slavonske zemaljske vlade]]'' od [[1736.]] do [[1745.]] Istočno krilo prvobitno je bilo topnička vojarna koja je daljnjim pregradnjama uklopljena u zgradu vojnog zapovjedništva.

U zgradi Generalata odsjedao je i austrijski car i hrvatsko-ugarski kralj [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II]]. prigodom svojih posjeta Osijeku. U zgradi je djelovalo i kazalište na njemačkom jeziku, najstarije u Osijeku. Prema dokumentu o posudbi namještaja iz [[1750.]] potvrđeno je da je postojalo kao stalno glumište. Nalazilo se na prvom katu sjevernog krila ''Glavne komande''. U početku se sjedilo za običnim stolovima, a nakon podizanja drugog kata [[arhitektura u 1765.|1765.]], dobilo je izgled pravog kazališta koje se sastojalo od pozornice, gledališta s ložama i galerije. Predstave su počinjale u 18 sati zbog zatvaranja vrata tvrđe. U istoj je zgradi bilo i sjedište društva ''Ressource'', osnovanog [[1857.]] Tvrđavski časnici i građani organizirali su javne balove, igre i zabave sve do [[1918.]]

Na južnoj strani trga nalazio se u 18. stoljeću niz građanskih kuća. U ''Kuhačevoj ulici'' br. 11 bila je kuća ravnatelja ''[[Slavonska komorska inspekcija|Slavonske komorske inspekcije]]'' baruna ''Alexandra Johanna von Kallanecka''. Kuću je oporučno ostavio ocima [[franjevci]]ma koji su je zbog potreba gradnje svog novog samostana zamijenili s vojskom za staru kuću generalata u blizini samostana. Zbog svog položaja na glavnom trgu kuća je bila idealna za stan zapovjednika mjesta.

Na današnjem br. 13, početkom 18. stoljeća, podignuta je [[kuća baruna Pejačevića u Osijeku|kuća baruna ''Pejačevića'']], koja je kasnije došla u posjed građana. Tako u 20. stoljeću vlasnikom postaje mesar ''Mirko Kolčić'' koji je uklonio rozetu s plemićkim grbom nad kolnim ulazom i dao uklesati svoje inicijale.

Sljedeća [[kuća Franza Ludwiga Poccornyja u Osijeku|kuća]] u nizu (Kuhačeva 15) bila je krajem [[17. stoljeće|17. stoljeća]] u vlasništvu ljekarnika ''Franza Ludwiga Poccornyja''. Tijekom 18. stoljeća izmjenjivali su se kao vlasnici građanski i vojni ljekarnici, zbog čega se pretpostavlja da je baš tu bila najstarija osječka građanska ljekarna. [[1895.]]; u zapadnom dijelu kuće u kojoj je rođen, podignuta je spomen-ploča violinistu ''Franji Krežmi''. Na uglu prema ''Markovićevoj ulici'' br. 2 nalazila se kuća trgovca ''Mihaela Pejačevića'' sa zanimljivim baroknim detaljem, kipom [[Sv. Margareta|Sv. Margarete]].

Na temelju dobivenog biskupovog i kasnije vladarskog dopuštenja, [[1880.]] započela je izgradnja nove [[zgrada Velike gimnazije u Osijeku|zgrade ''Velike gimnazije'']], koja je završena [[1883.]] Nacrt je izradio arhitekt [[Hermann Bollé]] u klasicističkom stilu. Danas tu djeluje ''Ekonomska škola''.