Ivan VIII. Paleolog: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
brza lektura, car Bizanta je priznao papinski, a ne svoj primat
Redak 51:
'''Ivan VIII. Paleolog''' ([[grčki jezik|grč.]] Ἰωάννης Παλαıολόγος, ''Iōánnēs Palaiológos'') ([[Istanbul|Carigrad]], [[18. prosinca]] [[1392.]] – Carigrad, [[31. listopada]] [[1448.]]), [[Dodatak:Popis bizantskih careva|bizantski car]] od [[1425.]] do [[1448.]] godine.
 
Bio je sin cara [[Manuel II. Paleolog|Manuela II.]] i carice [[Jelena Dragaš|Jelene Dragaš]]. U trenutku preuzimanja carske krune nekada moćno Bizantsko Carstvo bilo je već odavno svedeno tek na prijestolnicu Carigrad i njegovu okolicu. Preostalim dijelićimadjelićima Carstva na [[Mramorno more|Mramornom moru]] i [[Peloponez]]u upravljala su njegova braća kao samostalni vladari. Carstvo je bilo raskomadano i oslabljeno te privrednogospodarski i financijskinovčano uništeno. Jedina svjetlasvijetla točka bilo je bizantsko osvajanje čitavog Peloponeza i uništenje francuskih državica na njemu.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 333.</ref>
 
Pritisnut [[Osmanlije|osmanskom opašnošću]] pokušao je poput svoga djeda, cara [[Ivan V. Paleolog|Ivana V.]] (1341.-1391.) i oca [[Manuel II. Paleolog|Manuela II.]] (1391.-1425.), postići crkvenu uniju između [[rimokatoličanstvo|rimokatolika]] i [[pravoslavlje|pravoslavaca]] kako bi ishodio vojnu i financijskunovčanu pomoć Zapada. Kao prijestolonasljednik obišao je mnoge zapadne dvorove u potrazi za pomoći te je, kao car, stigao [[1438.]] godine u [[Ferrara|Ferraru]] u pratnji svoga brata Demetrija, patrijarha Josipa, nekoliko metropolita i episkopa, gdje je [[9. travnja]] otvoren koncil koji je, kao i onaj u [[Firenca|Firenci]] trajao veoma dugo i uz brojne razmirice i svađe. Tek je [[6. srpnja]] [[1439.]] godine proglašena crkvena unija u [[firentinska katedrala|firentinskoj katedrali]]. Unatoč tome što je car priznao carskipapinski primat, pomoć nije stigla.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28120 Ivan VIII. Paleolog - Hrvatska enciklopedija]</ref>
 
UspjehUspjesi [[erdelj]]skog vojvode [[Ivan Hunjadi|Ivana Hunjadija]] u borbi protiv [[Turci|Turaka]] ponukaleponukali su rimskog papu da pozove europske narode u križarski rat te se uskoro u [[Ugarska|Ugarskoj]] okupila vojska od 25.000 boraca pod vodstvom kralja [[Vladislav I. Jagelović|Vladislava I. Jagelovića]], Hunjadija i srpskog despota [[Đurađ Branković|Đurđa Brankovića]]. Isprva je kršćanska vojska imala dosta uspjeha u ratu, što je prisililo [[sultan]]a [[Murat II.|Murata II.]] da se dogovori sa svojim protivnicima i sklopi primirje u trajanju od deset godina. Međutim, [[rimska kurija]] je zahtjevalazahtijevala nastavak ratovanja te je oslobodila kralja prisege i u očekivanju pomoći mletačke flote, pozvala u napad na osmanske snage. Međutim, mletačko brodovlje nije uspjelo zaustaviti nadiranje turske vojske te je kod [[Varna|Varne]] došlo do presudnog boja, dana [[10. studenog]] [[1444.]] godine, u kojem je kršćanska vojska teško poražena u bitci, što je zapečatilo sudbinu Carigrada.
 
Unatoč katastrofalnom porazu kršćanske vojska sa Zapada, [[despot]] [[Konstantin XI. Paleolog|Konstantin]] nastavio je vojnu kampanju u središnjoj [[Grčka|Grčkoj]], gdje je poharao [[Beocija|Beociju]] i proširio svoju vlast na Fokidu i ostalu Grčku sve do [[Pindsko gorje|Pinda]]. No, uskoro je stigao osmanski odgovor kada je Murat II. upao s velikom vojskom u Grčku [[1446.]] godine te opustošio Moreju i odveo za sobom 60.000 zarobljenika.
 
Car Ivan VIII. umro je 1448. godine bez muških potomaka, a budući da je i Teodor već bio mrtav, naslijediona prijestolju ga je na prijestoljunaslijedio mlađi brat Konstantin XI. Dragaš.
 
== Bilješke ==