Bleiburška tragedija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 2:
'''Pokolj u Bleiburgu''' je [[ratni zločin]] i [[zločin protiv čovječnosti]] kojeg je počinila [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenska armija]]. Početak ove tragedije dogodio se [[15. svibnja]] [[1945]]. kada su se [[Hrvatske oružane snage|Hrvatska vojska]] i civili počeli povlačiti (vidi članak [[svibanjska katastrofa]]) prema Britanskoj vojsci kod [[Bleiburg (grad)|Bleiburga]] u austrijskog pokrajini [[Koruška (austrijska savezna država)|Koruškoj]]. Britanci su međutim odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Desetak tisuća zarobljenika Britanci su privremeno smjestili u logor što su ga bili osnovali u mjestu Viktringu: međutim su i oni poslije predani Jugoslavenskoj armiji (JA) i skoro svi pobijeni.
 
Prema izvještaju štaba 12. divizije JA sačinjenom odmah nakon događaja, 15. svibnja se na Bleiburgu predalo 93.000 "neprijateljskih vojnika", a njih 27 (ne 27 tisuća: 27 vojnika) je ubijeno.U bivšemTe sistemubrojke iznimno odstupaju od nezavisnih izvora. Prema prvim izvještajimal britanskh snaga poslije rata,smatra se da se oko 450.000 snaga NDH predalo [[Partizani|partizanima]]. Od toga, najmanje 300,000 je ubijeno u roku od tjedan dana čineći ovaj događaj najvećim masakrom u poslijeratnoj [[Europa|Europi]]. Prema kazivanju partizanskih časnika koji su sudjelovali u događajima na Bleiburgu i koje zapisuje slovenski književnik France Strle u svojoj knjizi iz 1977. godine, međutim, na dio "neprijatelja" koji u 20 - minutnom roku koji su im ostavili Britanci nisu istaknuli bijele zastave - a koje se "neprijateljsko" ljudstvo u velikoj masi nalazilo ispod brežuljaka koje su zaposjeli partizani, otvorena je iz mitraljeza vatra u trajanju od 15 do 20 minuta; očevici nazivaju rezultat te mitraljeske paljbe "masakrom". Podatke o broju žrtava tog masakra Strle ne iznosi.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu], Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 856-857</ref>
 
Milan Basta - tada politički komesar 51. vojvođanske divizije (inače podrijetlom s područja [[Lika|Like]], gdje je 1941. godine bio pristupio partizanima) i sudionik pregovora o predaji na Bleiburgu - piše 1980. godine o "predaji 100300.000 Pavelićevih vojnika"; još oko 20.000 vojnika NDH da se predalo na drugim mjestima. O ubijanju zarobljenih "Pavelićevih vojnika" Basta ne govori baš ništa: on doduše u svojoj knjizii koja se u prvom redu bavi završnim operacijama u travnju i svibnju 1945. godine na čak 89 mjesta koristi on riječ "pokolj" - ali svaki pojedini put govoreći o zločinima koje su ranije tijekom ratnih godina činili "Pavelićevi vojnici".<ref>[http://www.znaci.net/00003/504.pdf "Rat je završen 7 dana kasnije"], Milan Basta, 1980. god., str. 11 i 356</ref>
[[Datoteka:Gedenkstätte für die Opfer des Massakers von Bleiburg.jpg|mini|300px|Spomenik bleiburškim žrtvama]]
'''Bleiburg''' je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od [[jugokomunisti|komunističkih]] pobjednika 1945., iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleiburškoj poljani i u okolici. Sudeći prema istraživanjima demografa Vladimira Žerjavića čije se procjene do boljeg utvrđivanja pojedinosti o gubilištima uzimaju kao najvjerodostojnije, ukupan broj žrtava iz redova Hrvata iznosi oko 50 tisuća. Zato se imenom '''Bleiburški pokolj''' označavaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili. Većina zarobljenika ubijena je na marševima kroz Jugoslaviju i u zarobljeničkim logorima tijekom sljedećih mjeseci. To je u [[Hrvatsko iseljeništvo|hrvatskoj iseljeničkoj]] literaturi nazvano '''[[Križni put]]''' (ponekad u množini, ''Križni putevi''), pa je danas izraz u općoj uporabi u Hrvatskoj (vidi članak [[Križni put (1945.)]]).