UDBA: razlika između inačica

'''UDBA''' ([[srpski|sr.]] ''Uprava državne bezbednosti'', [[hrvatski|hr.]] ''Uprava državne sigurnosti'') je bila zloglasna [[tajna policija]] za vrijeme druge [[SFRJ|Jugoslavije]], a nastala je [[1946.]] godine preustrojem [[OZNA|OZNE]]<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=47352 Uprava državne bezbjednosti], enciklopedija.lzmk.hr, pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> i prestala je djelovati pod tim imenom raspadom [[SFRJ]] u [[1990-ih|1990-ima]]. Pomoću brojnih [[doušnik]]a služila je i kao sredstvo zastrašivanja i [[teror]]a protiv [[disident]]a te kritičara [[režim]]a. Danas u Srbiji djeluje reorganizirana agencija pod imenom ''Bezbednosno informativna agencija'' ([[BIA]], hrv. ''Sigurnosno informativna agencija''). Nakon sloma komunizma velik dio ''Udbaša'' u Hrvatskoj pod operativnim nadzorom [[Josip Manolić|Josipa Manolića]] prešao je u novouspostavljene hrvatske tajne službe.<ref name="24sata">Ivan Kraljević, [http://haw.nsk.hr/arhiva/vol1/880/8949/www.24sata.hr/dossier/view/63/index.html ''Dossier: Slučaj Perković ili tko su hrvatski obavještajci''], ''[[24sata]]'' (u pismohrani na haw.nsk.hr), pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> U Hrvatskoj je prema podacima za [[2011.]] godinu prosjek mirovina "radnika na određenim poslovima" (UDBA) koji imaju povlaštene mirovine 3.736,47 kuna, a dobiva je 16.314 osoba.<ref>Franjo Dobrović, [http://www.tjedno.hr/borci-za-hrvatsku-imaju-manje-mirovine-od-udbaa/ ''Borci za Hrvatsku imaju manje mirovine od Udbaša''], tjedno.hr, 27. prosinca 2011., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Brojni bivši agenti Udbe primljeni su u neovisnoj Hrvatskoj u sigurnosne i obavještajne službe.

UDBA je nastala u ožujku 1946. godine, i to nakon reorganizacije [[OZNA|OZNE]], službe pod čijim su nadzorom i koordinacijom učinjeni zločini nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]]. [[1966.]] godine UDBA je preimenovana u ''Službu državne bezbednosti''. Ona se kao civilna protuobavještajna služba nalazila u sastavu [[SSUP|SSUP-a]], sastojala se od četiri glavna odjela koji su se bavili:

O [[državni teror|ubojstvima]] je odlučivao [[Izvršni komitet Centralnog komiteta Saveza komunista]] iz [[SR Hrvatska|republike]] iz koje je čovjek kojega će se ubiti. U [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] odluke je donosio [[Savez komunista Hrvatske|sekretar izvršnog komiteta Centralnog komiteta SK Hrvatske]]. Ubijale su se uglavnom [[Ustaše|Ustaške]],[[Četnici|Četničke]] i ostale ratne izbjeglice u inozemstvima pod optužbom za suradnju s [[Treći Reich|okupatorom]] u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]].

Ni za jedan od tih zločina u Hrvatskoj dosad se nije vodio sudski postupak, hrvatsko pravosuđe je odbijalo suradnju s njemačkim vlastima. Prema analizi [[Nevladina udruga|nevladine udruge]] [[Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva|Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva]] istraga i suđenje protiv [[Krunoslav Prates|Krunoslava Pratesa]] opstruirale su razne osobe bliske strukturama UDBE<ref>[https://archive.is/b7vI Tko je sve opstruirao istragu i suđenje protiv Krunoslava Pratesa u Münchenu, kronologija i analiza činjenica ...], Klub hrvatskih povratnika iz iseljeništva, 31. prosinca 2010., (u pismohrani na archive.is), pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref> Bernd von Heintschel-Heinegg je kao predsjedatelj sudac na Bavarskom vrhovnom zemaljskom sudu 2008. godine je u [[München]]u, optužio tadašnjeg hrvatskog predsjednika [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] da se miješao u sudski postupak o ubojstvu hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića. Neveo je kako je primjenjivao pritisak na dva svjedoka koji žive u Hrvatskoj.<ref name="faz">{{deu oznaka}} Nikolas Busse, Karl-Peter Schwarz, [http://www.faz.net/aktuell/politik/europaeische-union/europaeischer-haftbefehl-kroatien-lenkt-gegenueber-bruessel-ein-12550527.html ''Europäischer Haftbefehl: Kroatien lenkt gegenüber Brüssel ein''], ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]'', 28. kolovoza 2013., pristupljeno 13. siječnja 2016.</ref>