Elektrolit je [[supstanca]] koju dobijemo kada određenu kemijsku tvar otopimo ili razrijedimo. Značajka elektrolita je da posjeduje veliku količinu slobodnih [[ion]]a i da je električki vodljiva. Pošto posjeduje tako veliku količinu slobodnih iona, zovemo je i ionska otopina. Za dobivanje elektrolita koristimo [[kiselina|kiseline]], [[lužina|lužine]] ili [[solisol]]i, najčešće razrijeđene u vodi. Elektrolit možemo opisati kao “jaki elektrolit” kad posjeduje veliku količinu slobodnih iona. Suprotno, “slabi elektrolit” posjeduje malu količinu slobodnih iona. [[Elektroliza]] koristi svojstva elektrolita.
Kada na primjer [[sumporna kiselina|sumpornu kiselinu]] razrijedimo s vodom da bi dobili elektrolit, neke se [[molekula|molekule]] dijele bez vanjskog utjecaja, i stvaraju se ioni. Oni nose + i – naboj i veoma su mobilni. [[IoniIon]]i sa pozitivnim nabojem zovu se “[[kationikation]]”i”, a oni sa negativnim nabojem “[[anionianion]]”i”. Ako u takvu otopinu – elektrolit uronimo dvije metalne ploče –elektrode, koje su na različitom [[potencijalupotencijal]]u, kroz elektrolit će poteći [[električna struja]]. Pozitivni ioni krenuti će, pod utjecajem električnog polja koji je nastao zbog razlike potencijala na elektrodama, prema katodi (negativno nabijena [[elektroda]]). Negativni ioni krenuti će prema anodi pozitivno nabijenoj elektrodi). Metalni ili vodikovi ioni su uvijek pozitivno nabijeni i uvijek se kreću u pravcu struje i pojavljuju se na katodi. Nemetalni ioni nose negativni naboj i kreću se suprotno od toka struje i mogu se pojaviti na anodi ili mogu sudjelovati u nekoj sekundarnoj kemijskoj reakciji.
