Wikipedija

Titoizam: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m uklonjena promjena suradnika 2605:3E80:700:10:0:0:0:5FCD (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika BlackArrow
Oznaka: brzo uklanjanje
uklanjanje izmjene 4990828 suradnika BlackArrow (razgovor)
Redak 5:
|obilježja ideologija = [[anti-imperijalizam]]
Jugoslavenstvo
anti-[[staljinizam]]|izvorna ideologija = [[marksizam]]|prethodnička ideologija = [[staljinizam]]}}'''Titoizam''' je jedna od [[totalitarizam|totalitarističkih]]marksističkih [[ideologija]] [[komunizam|komunističkog]] pogleda na svijet. Njen tvorac bio je [[SFRJ|jugoslavenski]] doživotni [[predsjednik]] [[Josip Broz Tito]] [[1948]]. godine, <ref>[http://www.ff.uni-lj.si/oddelki/zgodovin/wwwrepe/20th/titoism.pdf Titoism na ljubljanskom fakultetu]</ref> a njen začetak može se smjestiti u razdoblje koje počinje nakon njegovognjegova raskida s SSSR-om. Razlika između titoizma u odnosui nadrugih drugekomunističkih komunističke ideologijeideologija jest u tome što se u njezinom središtu nalazi [[Radničko samoupravljanje u Jugoslaviji|samoupravljanje]]<ref> http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169719 </ref> naspram apsolutne vlasti i kontrole u [[staljinizam|staljinizmu]]. Zbog niza povijesnih okolnosti neki periferni elementi staljinizma bili su prvih godina prisutni i u titoizmu <ref>http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=169991</ref>, no nakon početnih godina oni se postupno napuštaju.
 
==Uvod==
 
Po preuzimanju vlasti u Jugoslaviji [[1944]]/45. godine komunisti predvođeni [[Tito]]m počinju u državi provoditi [[Staljinizam|staljinistički]] oblik komunizmadiktature kaoproleterijata te vršiti likvidacije i [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|masovne zločine]] nad njemačkim kolaboracionistima, [[kapitalist]]ima, [[poduzetnik|poduzetnicima]], brojnim uglednicima, [[intelektualac|intelektualcima]] te političkim [[disident|disidentima]] (ne-istomišljenicima ili [[antikomunizam|antikomunistima]]). Bez obzira na javno proklamirano prijateljstvo s [[SSSR]]-om i gotovo identičan politički sustav [[Staljin]] je postao uznemiren pretjeranom samostalnošću Titovog [[režim]]a i zbog toga poziva [[1948]]. godine jugoslavenske komuniste da ga obore. Komunistička [[SFRJ|Jugoslavija]], koja je do tada potpuno ekonomsko-politički ovisila o Moskvi, se odjednom se našla izolirana i od [[SAD]]-a, s kojim je u "svađi" od završetka rata, ali i od Sovjetskog Saveza, čija pomoć je do tada bila nužna za obnovu u raturatom porušene državezemlje. U takvim uvjetima Josip Broz Tito usmjerava državnu politiku u pravcusmjeru izgradnje jednog drukčijeg razvoja socijalizma, kojemukojega će Sovjetski Savez datiobilježiti imeterminom "revizionistički Titoizam".
 
==Osnove titoizma==
Redak 15:
Titoizam kao i većina drugih političkih pokreta prolazi kroz evoluciju tako da svoj završni oblik dobiva tek [[1953]]. godine novim ustavom. Bez obzira na neslaganje s drugim komunističkim državama nad kojima dominira SSSR, osnovna politika Titoizma ostaje vjernost komunizmu, kao i protivljenje [[parlamentarna demokracija|parlamentarnoj demokraciji]]. Ta politička osnova se u prvom razdoblju nadograđuje s javnom politikom neutralnosti ili jednake političke udaljenosti između [[Washington, Okrug Columbia|Washington]]a i [[Moskve]] koja će u kasnijim godinama prerasti u [[pokret nesvrstanih]] od kojih je SFR Jugoslavija jedan od osnivača.
 
Na unutarnjopolitičkom planu osnovu Titoizma predstavlja [[Radničko samoupravljanje|samoupravljanje]] koje nastaje [[1950]]. godine. Teoretski po tom zakonu radnici su imali pravo upravljati tvornicama, ipa je tako je bila oduzeta vlast birokratima. Jednostavnim rječnikomriječima govoreći, cilj socialističkoga samoupravljanja, koje će biti izloženo stalnim propagandnim napadima [[SSSR]]-a, jerazotkrivao se u biotome da radnici uživaju u plodovima svoga rada. <ref>[http://hem.bredband.net/vuk-sfrj/tito/samoupravljanje.html Radnicko samoupravljanje]</ref>
 
==[[Kult ličnosti]]==
 
Osnovni dio Titoizma je [[Mit o Titu|Titov kult ličnosti]] koji je bio glavni instrument partijskog jugo-marketinga. Cijeli javni imidžimage Josipa Broza Tita bio je dobro režiran: od portreta, javnih nastupa i govora što je u mnogome pridonjelo uspjehu promoviranja Titoizma u državi i u svijetu.počevši
od portreta, javnih nastupa, štafete i internacionalistički intoniranih govora usmjerenih na davanje podrške narodima svježe oslobođenima od okova kolonijalizma , a završivši s prikazom Titove strasti prema lovu divljači kao i prikazom njegove strasti prema lijepim umjetnostima. Sve je to dalo popriličan doprinos uspjehu promoviranja Titoizma u SFRJ, ali i u svijetu. Zato još i danas postoje avenije i ulice gradova zemalja Azije i Afrike, koje nose ime Josipa Broza Tita. Zanimljivo je da Josip Broz danas uživa veći ugled u nekim zemljama Azije i Afrike nego u Hrvatskoj, čijoj povijesti pripada.
 
==Represija==
Line 25 ⟶ 26:
Titoizam kao i gotovo svi drugi oblici [[real-socijalizam|real-socijalizma]] je bio jednopartijska [[diktatura]]. Za održavanje takvog sustava je bio korišten represivni aparat čiji je najpoznatiji element bila [[UDBA]]. U prvom razdoblju nakon nastanka Titoizma na udaru represivnog aparata su se našli [[antikomunizam|antikomunisti]] te zagovornici Staljina i simpatizeri SSSR-a koji su bili slani na izdržavanje kazne na [[Goli otok]] tako da je [[1949]]. godine bilo 6 tisuća zatvorenika. Protivnici komunističkog jednopartijskog režima su slani u ovaj i druge zatvore na "preedukaciju" tako da niti jedan od njih navodno nije bio ubijen od stražara. Do jedinih ubojstava na golom otoku navodno dolazi u borbama među kažnjenicima <ref>[http://www.karlovacki-tjednik.hr/index.php?name=News&file=article&sid=946&theme=Printer Reportaža: Goli otok - "Ovdje je i kamen imao uši"]</ref>. Nakon zatvaranja Golog Otoka to jest nakon njegovo prepuštanja na upravljanje [[SR Hrvatska|SR Hrvatskoj]] politički zatvorenici su bili slani na izdržavanje kazne u obične zatvore. Od zatvorenika koji su bili osuđeni za podrivanje političkog poretka najpoznatije će biti kasniji hrvatski predsjednici [[Franjo Tuđman]] i [[Stipe Mesić]].
 
Izvan granica Jugoslavije [[UDBA]] se bavila [[likvidacija|likvidacijom]] članova ustaških (primjer: [[Vjekoslav Luburić]], [[Ante Pavelić]]), četničkih i sličnih pokreta koji su se zalagali za suverenu Hrvatsku od kojih su neki vršili napade i ubojstva <ref>[http://www.novine.ca/arhiva/2005/1009/scg.html LikvidatoriČlanovi UDBA-e bili su likvidatori mafija i UDBA]</ref>, ali i [[Hrvatska politička emigracija|hrvatskih]], srpskih, bošnjačkih, slovenskih političkih emigranata koji nisu sudjelovali u ubojstvima nego su se samo borili za demokratizaciju Jugoslavije (primjer: [[Bruno Bušić]]),.Oni su a po ocjeni jugoslavenskih dužnosnika su predstavljali prijetnju političkom poretku. UkupnoSmatra se smatra da je UDBA u doba Titoizma ubila 69 osoba od čega je najveći dio ubojstva izvršen tijekom razdoblja [[1965]]. - [[1981]]. godina.
 
==Slabost Titoizma==
 
Kao i ostale srodne političke ideologije Titoizam je zagovarao punu zaposlenost, to jest, zalagao se za to da svi koji to žele mogu raditi,. aliAli za razliku od drugih socijalističkih država [[SFR Jugoslavija]] je davala svojim građanim putovnice za slobodnoslobodna putovanja u zapadnoeuropske države. Tu mogućnost će mogućnost tijekom 1960-ih i 1970-ih godine iskoristi veći broj stanovnika Jugoslavije koja će timna načinomtaj rješitinačin svojriješiti problem vlastite nezaposlenosti. Općenito se smatra da je u zapadnoj [[Europa|Europi]] živjelo između 800 tisuća <ref>Quelle: Savezni zavod za statistiku, Sowie Angaben aus dem stat. bilten br. 1239, Beograd</ref> i milijun stanovnika od kojih je veliki broj tamo doputovao između 1945. i 1981. godine. Po mišljenju profesora Miljenka Hajdarovića Hrvatsku u razdoblju 1948. - 1981. godina napušta 265.000 stanovnika <ref>[http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/sr-hrvatska/412-brojcani-pokazatelji-hrvatske-emigracije-u-posljeratnom-razdoblju-1948-1981.html Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije u posljeratnom razdoblju (1948-1981.)]</ref>
 
Još tijekom postojanja SFR Jugoslavije bila je očita politička slabost države, a s tim ujedno i [[ideologija|ideologije]]. SFR Jugoslavija će u doba Titoizma dva puta donositi novi [[ustav]] i vršiti još bezbroj ustavnih promjena. Te česte promjene komunistički sustav je objašnjavao napretkom države i ideologije, ali za vanjske promatrače ona je bila simbol nestabilnosti sustava. [[Tito]] je za sebe stvorio ulogu prosvijećenog apsolutiste s izraženim [[kult ličnosti|kultom ličnosti]] koji je glavni [[sudac]] u slučaju problema po pitanju funkcioniranja države. Njegovom smrću 1980. godine glavni sudac je bio maknut s pozornice, a sustav Titoizma i sama [[Jugoslavija]] su se našle pred raspadom.
 
== Kraj Titoizma ==
Titoistička baština većinom završava [[Raspad SFRJ|raspadom SFRJ]], no još 2015. godine [[Mit o Titu|mit o Titu]] je živ što se vidi po redovnim godišnjim prosvjedima desničarske i djelomično fašističke građanske inicijative "Krug za trg" koja traži preimenovanje [[Trg maršala Tita (Zagreb)|Trga maršala Tita u Zagrebu]] već godinama: ''Inicijativa "Krug za trg“, zbog mnogobrojnih zločina nastalih za komunističkog razdoblja, kao i zbog totalitarnog režima kojem je na čelu bio maršal Josip Broz Tito, godinama zahtjevazahtijeva preimenovanje toga, jednogpo shvaćanju mnogih, od najljepšihnajljepšeg gradskihgradskog trgovatrga.''<ref>[http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/krug-za-trg-na-bdijenju-u-zagrebu-titovo-ime-mora-se-ukloniti-iz-javnih-prostora-u-hrvatskoj ‘KRUG ZA TRG’ NA BDIJENJU U ZAGREBU: ‘Zadovoljni smo brojem okupljenih’], M. Marić, objavljeno 8. svibnja 2015., pristupljeno 10. svibnja 2015.</ref>
 
== Literatura ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Titoizam"