Crkva sv. Marka u Zagrebu: razlika između inačica

Tijekom godina svi popisani nedostatci produbljivali su probleme orgulja u Crkvi sv. Marka. Stoga se, uz veliku potporu i zalaganje [[župnik]]a Franje Prsteca te u suradnji s mjerodavnim konzervatorskim uredom, službama Ministarstva kulture mjerodavnima za kulturna dobra, ali i temeljem mišljenja struke, došlo do zaključka kako je najbolje rješenje gradnja novoga instrumenta, uz zadržavanje postojećega kućišta, koje treba obnoviti. Projekt gradnje novoga instrumenta povjeren je radionici Eisenbarth iz [[Passau|Passaua]]. Sve svirale i ostali dijelovi izrađeni su ručno. Taj iznimno složen proces rezultira montiranjem čitavoga [[instrument]]a u radionici, gdje se još jednom nadzire ispravnost svih dijelova. Potom se demontira i prevozi u crkvu, gdje slijedi montaža i intonacija svake pojedine svirale, što je iznimno složen i dugotrajan proces, jer se [[glasnoća]] i [[boja]] svake svirale trebaju prilagoditi određenomu crkvenomu prostoru. Prema Mašićevim [[riječ]]ima radi se o „''srednjem prema većem instrumentu s 3 manualima, pedalom i 41 registrom (6 registara većim od dosadašnjeg), mehaničke trakture i najsuvremenijih pomagala, materijala te najviše kvalitete u izvedbi instrumenta. Dispoziciju novih orgulja zajednički su načinili Ante Knešaurek i Pavao Mašić, u suradnji s akademikom [[Anđelko Klobučar|Anđelkom Klobučarem]], najboljim ekspertom po pitanju orguljske registracije u Hrvatskoj. Sva trojica bili su mišljenja da se [[dispozicija]] novih orgulja koncipira u francuskom stilu te se na taj način orguljski pejzaž Zagreba, ali i Hrvatske, obogati do sada nedostajućim ili rijetkim francuskim tipom instrumenta. U dispoziciji se vodilo računa da uz dovoljan broj temeljnih, osamstopnih registara bude njima proporcionalan odnos jezičnih i alikvotnih registara, koji su zaslužni za konačnu gradaciju prepoznatljivoga orguljskoga [[zvuk]]a, koji u svim svojim segmentima nudi ujednačenu zvučnu sliku. Na žalost, upravo je po tom pitanju dosadašnji instrument pokazivao svoje najveće mane.''“ Cijena čitavoga projekta iznosila je 450.000 [[Euro|eura]] te je financiran isključivo sredstvima župe i donatora.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac437.nsf/AllWebDocs/Novi_zvuk_za_nova_vremena Mirta Špoljarić, Crkva sv. Marka u Zagrebu dobiva nove orgulje, Vijenac, Broj 437, 2. prosinca 2010., ISSN 1330-2787] (preuzeto 26. srpnja 2011.)</ref> Nove orgulje posvećene su i javnosti predstavljene [[8. svibnja]] [[2011.]] uz svečanu [[misa|misu]] i svečanu kolaudaciju novih orgulja, na kojima su zasvirali orguljaši [[Ante Knešaurek]], [[Alen Kopunović Legetin]] i [[Pavao Mašić]].<ref>[http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=460F4B21-58A1-488D-BBD1-642B732264C9 Zdenka Veber, Vjesnik.hr, Objavljeno: 08. 5. 2011. u 23:51 Zadnja izmjena: 08. 5. 2011. u 23:51] (pristupljeno 26. srpnja 2011.)</ref>

 

 

{| border="0" cellspacing="16" cellpadding="10" style="border-collapse:collapse;"