Crkva Svih Svetih u Gornjoj Podgori

Crkva Svih Svetih je stara župna crkva Podgore koja je izgrađen u Gornjoj Podgori.

Opis i povijest crkve

Župna crkva Svih Svetih u Gornjoj Podgori sagrađena je 1764. godine. To je monumentalna jednobrodna građevina s velikom polukružnom apsidom, s pročeljem okrenutim prema jugu i bačvastim svodom. Glavni mramorni oltar posvetio je biskup Juraj Carić 1907. godine 1900. godine, a u samoj lađi nalazi se šest oltara, sa svake strane po tri. Četiri su mramorna oltara, koji su postavljeni u 18. stoljeću. Iz istoga su stoljeća i dva oltara s mramornom menzom i drvenim nadgrađem, sa svake strane lađe po jedan. U crkvi se nalaze relikvije svetog Vicenca, mučenika, koji se svečano slavi u nedjelju poslije blagdana Velike Gospe. Tada u Podgoru dođu mnogi hodočasnici, ne samo iz Primorja nego i Vrgorske krajine i Hercegovine. Sa zapadne strane pročelja je zvonik, koji je podignut za vrijeme francuske vladavine 1813. godine. Nije bio proporcionalan crkvi, naime, imao je samo jedan kat. Godine 1863. oštetio ga je grom, pa ga je župnik don Mihovil Pavlinović nadogradio te on od tada ima tri kata i na vrhu piramidu. Visok je 28,90 metara. Crkva je 1974. godine stavljena pod zaštitu spomenika kulture.

Treba istaknuti da su prije izgradnje ove crkve postojale još dvije starije. Jednu su zapalili Turci, a drugu, najstariju, srušio je potres 1667. godine. Ta se crkva nalazila na lokalitetu koji se danas zove sv. Liberan, oko 350 metara sjeveroistočno od današnje crkve. Kod nje se nalazilo i groblje. To je najstariji sakralni lokalitet u Podgori. Ta srušena crkva prvi put se u dokumentima spominje 1603. godine, što ne znači da nije postojala i prije te godine.

Godine 1962. crkva Svih Svetih teško je stradala od potresa. Prijetila je opasnost od potpunog rušenja istočnog zida, a krov je na sve strane prokišnjavao. Velikim naporima župnika don Ante Klarića (1973.-1979.) crkva je obnovljena izvana i iznutra. Fresko slike u apsidi obnovio je svećenik don Marijan Ivan Čagalj iz Splita.

Orgulje

Orgulje Ferdinanda Heferera sagrađene su 1907. godine kao 197 opus tvrtke. Pneumatskog su sustava sa zračnicama na čunjiće. Sastoje se od devet vokalnih registara na manualu i pedalu, tri kopule i četiri kolektiva. Restaurirala ih je Umjetnička radionica Heferer 2014. godine. Glazbalo ima ovu dispiziciju:

Manual C–f3 1. Principal 8′ 2. Gedeckt 8′ 3. Viola di Gamba 8′ 4. Vox celeste 8′ 5. Wienerflöte 4′ 6. Regal 4′ 7. Cornet IV-V 2 2/3′

Pedal C–d1 8. Subbass 16′ 9. Cello 8′

Spojevi: man-ped, Sup man-ped, Sub man-ped.
Kolektivi: P, MF, F, FF.

Literatura

• Emin Armano, Orgulje hrvatskih graditelja. Tragom Ladislava Šabana, 2006., ITG, Zagreb