Aleksandar Solženjicin: razlika između inačica

Studirao na Fizičko-matematičkom fakultetu u [[Rostov na Donu|Rostovu na Donu]], izvanredno i u Institutu za povijest, filozofiju i književnost u [[Moskva|Moskvi]]. Nakon napada nacističke Njemačke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gdje je napredovao od običnoga vojnika do zapovjednika topničke bitnice. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritizirao [[Staljin]]a, uhićen kao časnik sovjetske vojske u Istočnoj Prusiji, te osuđen i zatočen u [[gulag|sibirskom logoru]], od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. učitelj u [[Rjazan]]u.

 

====Romani prve faze====

Glasovitim ga je učinila [[pripovijest]] "[[Jedan dan Ivana Denisoviča]]", 1962, koja se temelji na opisu "običnoga" dana "običnog" Rusa u logorskom zatočeništvu. Tema je do tada bila tabuizirana, ali je pripovijest pokazala i stilsko umijeće pisca koji se oslonio na tradiciju ruske klasične proze ([[Lav Tolstoj]], [[Fjodor Dostojevski]]). Umijeće fabuliranja očitovalo se zatim u "Događaju na postaji Krečetovka " (1963.), a orijentacija na "seosku prozu" u stilu i ideologiji u noveli "Matrjonino domaćinstvo" (1963), crtici o napaćenoj seoskoj ženi koja i u posvemašnjoj bijedi znade očuvati visoke etičke kvalitete.