Sandžak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Šedrvan (razgovor | doprinosi)
Šedrvan (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 42:
 
Sve do balkanskih ratova 1912. - 1913., Sandžak je činio jedinstveno-administrativnu cjelinu s upravom i kulturnim sjedištem u Novom Pazaru, pod vlašću Turskog carstva. Mirom u Bukresu 1913. godine Srbija dobiva vlast nad sjevernim dijelom Sandžaka (područje sa gradovima Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Priboj i Nova Varoš), a Crna Gora nad njegovim južnim dijelom (sa gradovima Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav).
 
Stanovništvo je trpilo državnu represiju nakon 1912. sve do 1940. U kolektivno sjećanju ostali su pokolji vojvode Koste Pečanca (1912-1940.), pa smrtonosna upadanja četa Pavle Đurišića, Đorđa Lasića i drugih u nenaoružana sela.
 
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata je [[Sandžak u NDH|Sandžak]] bio kratkotrajno pripojen [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. 5. svibnja poglavnik je izdao odredbu o uključivanju Sandžaka u sastav NDH. Sandžaklije su potom svojevoljno zatražili pripojenje Hrvatskoj od [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]], predstavka 10. svibnja, 3. srpnja 1941. godine. Rekli su da od strane [[Srbi|Srba]] imaju nož pod vratom, a od [[Albanija|Albanije]] prijeti poalbanizacija. Pavelić je pristao na pripojenje i prozvao sandžačke muslimane Hrvatima, kako su se sami nazvali u predstavkama. Istog mjeseca osnovano je [[Krilno zapovjedništvo za Sandžak]] sa sjedištem u Priboju. Kotarski pretstojnik kotara Priboja postao je Tajib Pašić. 23. svibnja određen je kotarski pretstojnik za Novu Varoš Hajrudin Hadžiibrahimović. 16. i 17. lipnja grad i kotar Sjenica zaposjeo je dio oružnika i uspostavljeno oružničko zapovjedništvo u Sjenici. Krilo Oružništva NDH Prijepolje zaposjelo je cijeli kotar Sjenicu i pripojilo ga već zaposjednutom dijelu Sandžaka.<ref>Izvješće Krilnog zapovjedništva za Sandžak od 25. svibnja 1941. poglavnikovom povjereniku u Sarajevu. Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu - Zbornik dokumenata - Tom I Knjiga 1 - Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945. Br. dokumenta 35. Str. pdf dokumenta 95-96, Vojnoistorijski institut, Beograd 1993.</ref><ref>Izvješće Zapovjedništva 4. oružničke pukovnije Zapovjedništvu hrvatskog oružništva o situaciji u Sandžaku. Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu - Zbornik dokumenata - Tom I Knjiga 1 - Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945. Br. dokumenta 66. Str. pdf dokumenta 154-155, Vojnoistorijski institut, Beograd 1993.</ref>
No, [[Hitler]] je ubrzo to područje povratio Srbiji.{{fact}}
Represiju su trpili i s druge strane. Ostala su sjećanja na pogrome Titovih horda, koje su ne samo ubijale ljude, Bošnjake i Hrvate, nego čak rušili i povijesne zgrade, da bi na njihovom mjestu gradile zdanja ''nove arhitekture''. Preko 1000 istaknutih građana je pogubljeno u Novom Pazaru i blizini, samo nakon presude koju je izrekao 19. siječnja 1945. prijeki komunistički sud.<ref name="HIC-21012008">[http://www.hic.hr/politika-Petric-arhiv04.htm HIC] Domagoj Ante Petrić: Rusija, Kina i Indija podržavaju opasnu teoriju na Balkanu. Revizionizam kao ideologija mržnje'', 21. svibnja 2008. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref>
 
Od uspostavljanja republičkih granica [[1945]]. godine, Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Sandžak, sa svojih 8.600 četvornih kilometara područja na kojem je nastanjeno nešto manje od 500.000 ljudi, a djelomično je potpalo pod Srbiju, djelomično pod Crnu Goru.<ref name="HIC-21012008"/> Kao neminovna posljedica jugoslovenskogjugoslavenskog federalizma, Sandžak je počeo gubiti koheziju jedinstvenog prostora. Južni i sjeverni dijelovi regije su počeli, nakon 1945. godine, gravitirati prema vlastitim republičkim centrima u gospodarskom, prometnom i političkom smislu. Nakon pogoršanja odnosa između Srbije i Crne Gore u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], što se nastavilo i u Državnoj Zajednici [[Srbija i Crna Gora]], administrativna linija koja prolazi sredinom Sandžaka je dobila sve odlike međudržavne granice. Raspadom Državne Zajednice Srbija i Crna Gora ovaj proces je službeno okončan.
 
Ciljevi muslimana ove regije su autonomija ili čak nezavisnost. Prisutnost prerušenih arapskih ekstremista već je dokazana, ali oni u stvari koriste posebnosti muslimana te regije, koji ne žele kompromise jer je njihova vovijest označena tuđom represijom. Režimska policija ubila je na Sandžaku nakon niza oružanih sukoba jednog vahabita, čija je smrt obznanila širokoj javnosti snagu sandžačkog pokreta. Muftija poglavar Islamske zajednice Srbije tvrdi da je u Sandžaku narod okupljen oko njega, što je daleko od istine, jer ogromna većina puka muslimanske vjere odbija njegovu pro-beogradsku politiku, te slijedi reis-ul-ulemu Cerića kao svog istinskoga vođu. Snažan je osjećaj pripadnosti bošnjačkom etničkome korpusu.<ref name="HIC-21012008"/>
Od uspostavljanja republičkih granica [[1945]]. godine, Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Kao neminovna posljedica jugoslovenskog federalizma, Sandžak je počeo gubiti koheziju jedinstvenog prostora. Južni i sjeverni dijelovi regije su počeli, nakon 1945. godine, gravitirati prema vlastitim republičkim centrima u gospodarskom, prometnom i političkom smislu. Nakon pogoršanja odnosa između Srbije i Crne Gore u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], što se nastavilo i u Državnoj Zajednici [[Srbija i Crna Gora]], administrativna linija koja prolazi sredinom Sandžaka je dobila sve odlike međudržavne granice. Raspadom Državne Zajednice Srbija i Crna Gora ovaj proces je službeno okončan.
 
== Vidi i ==