Ivan Zajc: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m i
mNema sažetka uređivanja
Redak 46:
Dana [[23. veljače]] [[1895.]] godine Zajc je za zasluge na području glazbe imenovan [[vitez]]om. U [[listopad]]u [[1899.]] godine Zajc je zamolio ravnateljstvo da ga zbog starosti oslobodi dužnosti održavanja pokusa i ravnanja koncertima, što je obavljao skoro već 30 godina (''"...tjelesne sile ne dopuštaju više raditi kao prije... poslie pokusah i koncertah sam sasvim uzrujan, izmučen i bolestan... tim više, što sam podveržan upali plućah - koju sam bolest tečajem svog života pet puta prebolio."'').<ref name="moljac.hr">{{Citiranje www|naslov=Ivan Dragutin Stjepan Zajc 1832. - 1914.|url=http://www.moljac.hr/biografije/zajc.htm|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=moljac.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=18. prosinca 2017.|arhivurl=https://archive.is/OmmOC|arhivnadnevak=2. srpnja 2013.|citat=}}</ref>
 
Dana [[21. veljače]] [[1908.]] godine Zajc je na vlastitu molbu umirovljen, a tek [[1912.]] godine [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]] ga je imenovala počasnim članom. Dva dana prije smrti potužio se svojoj snahi da se ne osjeća dobro. Tužio se na poteškoće pri disanju. Dana 16. prosinca ustao je već oko 5 sati ujutro no ponovno je legao te je oko 9.30 spavajući umro. Sutradan je njegovo tijelo od 9 do 15 sati izloženo u kazališnom predvorju. Poslije blagoslova oprostio se od njega ravnatelj opere Srećko Albini, a s kazališnog balkona otpjevali su tužaljke kazališni zbor i Savez hrvatskih pjevačkih društava. Poslije toga krenula je pogrebna povorka prema [[Mirogoj]]u. Tamo je govorio profesor Miler, a Savez hrvatskih pjevačkih društava otpjevao je [[Gjuro Eisenhuth|Eisenhuthovu]] tužaljku ''Nad grobom''. Zajc je pokopan u obiteljskoj grobnici Zajc - Dolovčak, prije trećega paviljona u arkadama, lijevo od glavnoga ulaza u groblje.<ref name="glasilo">Nada Bezić, [http://www.hgz.hr/images/hageze/Glasilo_HaGeZe_13-14_02.pdf Šetnja Mirogojem tragom povijesti HGZ-a], hgz.hr,, ''HaGeZe: glasilo hrvatskoga glazbenog zavoda'', godište XVII, br. 2, studeni 2013., ISSN 1332-1129, str. 2., pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref><ref name="hazu.hr">[http://info.hazu.hr/upload/Image/slike_stranica/odsjek_za_povijest_hrvatske_glazbe/Zajc-poster-5.pdf Putevima Ivana pl. Zajca. O stotoj obljetnici smrti], info.hazu.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref> Uz njegovo je ime dodan plemićki nastavak "Zagicz" te "vitez reda [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]]".<ref name="hazu.hr"/>
 
== Karakter ==
 
Ivan Zajc živio je vrlo uredno. Ustajao je veoma rano u jutro te je već oko 4 sata sjedio kod svog pisaćeg stola i tiho zviždeći skladao. U 7 sati u jutro pio je mlijeko s pecivom, a zatim se do 8 odnosno 9 sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 do 11 sati i od 15 do 18 sati, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 sati, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina - stolno koje je pio s mineralnom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do 1 sat u noći, tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnoj restauraciji, obično u društvu s braćom Eisenhuth, J. Freudenreichom i A. Schwarzom. Njegovi prijatelji bili su: [[Strossmayer|J.Josip J.Juraj Strossmayer]], I.[[Ivan Dežman]], F.[[Franjo Marković]], [[August Šenoa|A. Šenoa]], I.[[Ivan Zahar]], L. Mrazović, I.[[Ivan Kostrenčić]] i [[Josip Eugen Tomić|J. E. Tomić]]. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve [[Pneumonija|upale pluća]] prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo ''šnofao'' iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru ''Mlin'', ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobiva. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv, svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor, savjesno je proučavao i uvježbavao, a na probe je uvijek dolazio na vrijeme. Ako je morao što pokuditi činio je to mirno i prijateljski. Njegovo dirigiranje bilo je mirno i dostojno bez ikakvih velikih teatralnih kretnji. Vrlo je pazio na svoju vanjštinu, te je uvijek bio dotjeran. Bio je veoma pobožan. Nije bio odviše rječit, više je slušao nego govorio. U društvu je bio dobroćudan, zabavan i ugodan a kao učitelj strog i pedantan.
 
== Stvaralaštvo ==
Redak 58:
== Nagrade i priznanja ==
 
* 1880.: PočasnI građanin Grada Zagreba.<ref>[http://www.zagreb.hr/en/1850-1918-austro-ugarska-monarhija/1388 Počasni građanin Grada Zagreba: 1850. - 1918. (Austro Ugarska monarhija)], karlovaczagreb.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>
* 1895.: PočasnI građanin Grada Karlovca.<ref>[http://www.karlovac.hr/grad/pocasni-gradjani/19 Počasni građani], karlovac.hr, pristupljeno 18. prosinca 2017.</ref>
 
== Zanimljivosti ==
Redak 73:
* Zdravko Blažeković, Ivan Zajc u ogledalu svoje korespondencije, ''Arti musices'' X/1 (1979), 43-77.
* Marija Božić, ur., ''Tragovima glazbene baštine: Ivan Zajc, u povodu 150. obljetnice rođenja'', Zagreb: Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1982.
* [[Lovro Županović]], ur., ''Zbornik radova sa znanstvnog skupa održanog u povodu 150. obljetnice rođenja Ivana Zajca''. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1982.
* Hubert Pettan, ''Hrvatska opera: Ivan Zajc. II''. Zagreb: Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1983.
* Stanislav Tuksar, ur., ''Rani Zajc, Rijeka-Milano-Rijeka (1832.-1862.)''. Rijeka: Hrvatsko narodno kazalište Ivaa pl. Zajca, 1998.