Razlika između inačica stranice »Utvrda na Vrčevu«

Dodano 110 bajtova ,  prije 4 godine
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
 
==Liburnsko doba==
Sondiranjem na gradinskom naselju Vrčevo - Gorica utvrđeno je više naseobinskih horizonata i kontinuirana naseljenost kroz veći dio [[brončano doba|brončanog]] i [[željezno doba|željeznog doba]]. Odsustvo nalaza [[Stara Grčka|helenističke]] i [[Rimsko Carstvo|rimske]] epohe indicira prestanak života i napuštanje gradine vjerojatno prije rimskih osvajanja ovog prostora. Veličina naselja, kao i mnogobrojni ostaci materijalne kulture, svjedoče da je Vrčevo svakako bilo jedno od središnjih naselja [[liburni|liburnske]] kulturne grupe.<ref>{{Citiranje knjige|title=Gradina Vrčevo-Gorica, Didora 26/27, 225-240.|author=Martina|last=Čelhar|authorlink=|coauthors=|origdate=|origmonth=|origyear=|date=|chapter=|chapterurl=|editor=|url=|format=|edition=|language=|pages=|publisher=|location=|others=|quote=|accessdate=|isbn=|id=}}</ref>
 
==Srednjovjekovno i novovjekovno razdoblje==
Nad Tusticom, koja se proteže primorjem od [[Sukošan]]a do Turnja, gospoduje kula Vrčevo, a oko nje su odlomci, med kojima je selište Podvrsje, koje se spominje već g. 1290., kao posjed rogovske opatije, a samo Vrčevo prvi put g. 1371. Ovaj predjel je do g. 1401. spadao u područje [[skradin]]ske biskupije. Vrčevsku kulu su podigla vlastela zadarska Tetrići. Premda je svojim položajem vrčevska glavica strategična točka, ipak je za turskih provaljivanja opustjela.
 
Po prijedlogu vojvode Julija Sforze Pallavicina, koji je g. 1560. izradio osnovu za mletačke utvrde u Dalmaciji, vrčevska bi kula popravljena ne radi svoje važnosti, nego kao stražarnica pred [[Zemunik]]om. Kada je buknuo g. 1570. [[ciparski rat]], vrčevska bi kula proviđena zairom i sa 6 stražara. Nu čim je Zemunik pao, uloviše Turci najprije dva vrčevska stražara, koji bijahu izašli u sjecivo, te silom osvoje i kulu. Do tog doba Podvrsje sačinjavaše posobu i imaše svoga suca, a od sada pripada [[Gorica (Sukošan)|Gorici]]. Mirom od g. 1573. Vrčevo je ostalo na turskoj granici i postalo predstražom Zemuniku i Vrani; čuvala ju je posadica od jedanajst ljudi. Podvrsje bi pretvoreno u spahiluk, gdje je u oči [[kandijski rat|kandijskoga rata]] imao svoje maslinike vranski Zafer aga Bakijić. Po nalogu generala L. Foscola šaka uskoka osvoji kulu i pretvori ju u ruševinu. Ljubavac opisuje, vrčevsku kulu kao zgradu četvorinasta tlorisa, sa višestrukim mirim a i branicima.
 
Na 213 m visokoj glavici, koja gospoduje čitavim primorjem i Kotarima, da joj pozir puca od Velebita do Promine, od Dugog otoka do Mulata, strše ruševine kaštela Vrčeva. S toga i otočanin i kotarac često ima Vrčevo u ustima te tvrdo vjeruje, da se na njem vještice jate, a prosti puk zazire od vrčevske gradine. I g. 1866. bijaše Vrčevo vojnička stražarnica, s koje je straža dojavlji vala stražarnici na Promini i onoj na Veloj Straži povrh Žmana na Dugom otoku. Glavica završuje kružastim zaravankom kojih 40 m. promjera. Na jugozapadnom kraju koče se podrtine četverouglaste kule, 4 m. visoke, kojoj jesvako vanjsko platno 8'57 m. široko; obzidana je tvrdim zidom od 0,80 debljine i sa škarpom od 0,90. Prvi kat je bio 3.50 m od tla. U prizemlju osim puškarnica i vrata nije drugo opaziti do izdubenog dimnjaka u zapadnom zidu. Po zidanju i škarpanom obliku kao i po obliku puškarnica, kula je sazidana u XV. vijeku. Starije su zgrade, od kojih se temelji vide na sjevernoj i iztočnoj strani, valjda gospodarstvene zgrade iz polovine srednjega vijeka, koje su valjda rogovski benediktinci u XI. ili XII. vijeku sazidali, pa kaštel zadarskih Tetrića, koji dogradiše kulu.
Anonimni suradnik