Mahatma Gandhi: razlika između inačica

Kada je [[1919]]. godine u parlamentu izglasan tzv. [[Rowlatt Act]], koji je indijskim kolonijalnim vlastima davao zakonske ovlasti da oružano djeluju protiv tzv. revolucionarnih aktivnosti, Satyagraha se proširila Indijom privlačeći milijune sljedbenika. Demonstracije protiv Rowlatt Acts-a rezultirale su masakrom britanskih vojnika nad Indijcima kod [[Amritsar]]a. Godine [[1920]]., pošto britanska vlada nije uspjela popraviti situaciju, Gandhi je proklamirao politiku nekooperativnosti. To je imalo za posljedicu da su Indijci koji su radili u javnim ustanovama podnijeli ostavke, državne institucije, kao npr. sudovi, bili su bojkotirani, a indijska djeca nisu pohađala vladine škole. U cijeloj Indiji ulice su bile blokirane Indijcima koji su sjedili na njima, a kada bi odbili ustati, policija ih je tukla. Gandhi je bio uhićen, ali je uskoro zbog pritiska javnosti pušten. U okviru borbe za [[Ekonomija|ekonomsku]] nezavisnost Indije, uključujući bojkot britanske robe, Gandhi je osmislio [[swaraj]] (sanskrtski: samovladavina) pokret. Ekonomski aspekti pokreta bili su veoma važni jer je iskorištavanje indijskih seljaka od strane britanskih industrijalaca dovodilo do siromašenja sela i destrukcije kućnih [[obrt]]a. Gandhi se stoga zalagao za oživljavanje obrta obrade [[Vuna|vune]] te je stoga izabrao kotač na kojem se obrađuje vuna kako bi jasnije ukazao na potrebu vraćanja vrijednostima seoskog života i oživljavanju tradicionalnih indijskih obrta. Uskoro je Gandhi postao simbol borbe za slobodnu Indiju širom svijeta.

 

 

Nakon što je [[1924]]. godine pušten iz zatvora, Gandhi se povukao iz aktivne politike i posvetio se propagiranju općeg jedinstva. Međutim, opet je bio uvučen u borbu za nezavisnost Indije. Godine [[1930]]. Mahatma je proglasio novi val građanske neposlušnosti pozivajući Indijce da ne plaćaju porez. Neposluh je počeo maršom ka moru u kojem su tisuće Indijaca pratile Gandhija od mjesta [[Ahmadabad]] do [[Arapsko more|Arapskog mora]], gdje su pravili [[sol]] iz morske vode. Gandhi je ponovo uhićen, ali je pušten već [[1931]]. godine nakon što je pristao zaustaviti val neposlušnosti, kada su Britanci učinili neke ustupke njegovim zahtjevima. Iste godine Gandhi je predstavljao Indijski nacionalni kongres na konferenciji u [[London]]u. Godine [[1932]]. Gandhi je započeo novi val građanske neposlušnosti protiv Britanaca. Bio je uhićivan dva puta kada je pribjegao štrajku glađu, što je bila veoma uspješna metoda borbe protiv Britanaca. Naime, ako Gandhi umre, postojala je mogućnost da dođe do revolucije i izvan Indije. Iako je i sam bio pripadnik [[Vaisya]] (trgovačke) [[kaste]], Gandhi se posvetio i ukidanju nepravednih socijalnih i ekonomskih aspekata kastinskog sistema. Godine [[1934]]. Gandhi je formalno napustio politiku, a na mjestu vođe Indijskog nacionalnog kongresa zamijenio ga je [[Jawaharlal Nehru]]. Gandhi se posvetio putovanju po Indiji, ali se [[1939]]. godine ponovo vratio aktivnom političkom životu jer su temelji indijske federacije bili uzdrmani. Prvi potez koji je učinio ponovnim izlaskom na političku scenu bio je da još jednim [[post]]om, tj. štrajkom glađu, prisili vladara države [[Rajkot]] da modificira svoj autokratski način vladavine. Javni nemiri postali su toliko jaki da su kolonijalne vlasti morale intervenirati i prisiliti vladara Rajkota da popusti Gandhijevim zahtjevima. Mahatma je ponovo postao najznačanija politička figura Indije.