Razlika između inačica stranice »Andrija Konc«

Dodano 1.919 bajtova ,  prije 2 godine
bez sažetka
m (dodana kategorija Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu i poraću uz pomoć dodatka HotCat)
== Životopis ==
 
Glas je školovao u zagrebačkoj [[Muzička akademija u Zagrebu|Muzičkoj akademiji]] u klasi profesora [[Lav Vrbanić|Lava Vrbanića]], kod kojeg je i diplomirao . U Zagrebu je jedno vrijeme pjevao u opernom zboru [[HNK]]-a, ali ga je napustio i opredjelio se za zabavnu glazbu. U kratkom vremenu postao je vrlo popularan. Pjevao je u najelitnijim zagrebačkim lokalima, snimao je [[gramofon]]ske ploče, pjevao je na radiju, gostovao u inozemstvu. Andrija Konc je 1933. pristupio konobarskom športskom klubu [[KŠK Hajduk Zagreb|Hajduk]] u Zagrebu i tamo je šest godina igrao na mjestu [[vratar]]a. Godine 1938. zagrebačke Ilustrovane športske novine objavile su vijest da “odlični vratar Konc odlazi ove godine u Budimpeštu, gdje će igrati za Ferencvarosz...” Konc je ipak prednost dao svojem školovanju na Akademiji i nije otišao u Budimpeštu, ali je 1939. postao vratar tadašnjeg službenog državnog [[nogomet]]nog prvaka, zagrebačkog [[HAŠK ]]-a.
Pjevao je u zboru opere Narodnog kazališta u Zagrebu, ali i u operetama u manjim ulogama. Prvi nastup imao je u zagrebačkom Malom kazalištu 22. prosinca 1934. u opereti Jare Beneša Sveti Anton svih zaljubljenih patron. Najveći uspjeh kod publike imao je u opereti Milana Asića Pjesmom kroz život izvodeći pjesmu Zar ne znaš. Prvi je put glavnu ulogu dobio u operetnoj reviji Slavka Miđora i Maksa Mottla Snovi male Luane 1945. Nastupio je u devet opereta i jednoj komediji. Osim u kazalištu, nastupao je i na koncertima u zagrebačkim dvoranama i kabaretima.
 
Andrija Konc je 1933. pristupio konobarskom športskom klubu [[KŠK Hajduk Zagreb|Hajduk]] u Zagrebu i tamo je šest godina igrao na mjestu [[vratar]]a. Godine 1938. zagrebačke Ilustrovane športske novine objavile su vijest da “odlični vratar Konc odlazi ove godine u Budimpeštu, gdje će igrati za Ferencvarosz...” Konc je ipak prednost dao svojem školovanju na Akademiji i nije otišao u Budimpeštu, ali je 1939. postao vratar tadašnjeg službenog državnog [[nogomet]]nog prvaka, zagrebačkog [[HAŠK ]]-a.
 
Godine 1942. gostovao je s članovima Hrvatskog državnog kazališta u raznim njemačkim gradovima na priredbama za hrvatske radnike. Gostovao je i u programu europskih radijskih postaja gdje je uglavnom izvodio hrvatsku vokalnu liriku i pjesme zabavne glazbe.
 
Godine 1938. zagrebačka tvornica gramofonskih ploča Edison Bell Penkala (EBP) snimila je tri 25-centimetarske šelakove ploče s Andrijom Koncom uz klavirsku pratnju Rikarda Šimačeka. Program je bio sastavljen od poznatih pjesama i šlagera koji se nalaze i na ovom CD-u. Godine 1943. Konc je za tvrtku Durium Patria iz Budimpešte snimio deset 25-centimetarskih ploča. Pjevao je na mađarskom, njemačkom, hrvatskom i talijanskom jeziku. Posljednje dvije ploče snimio je 1945. za zagrebačku tvornicu ploča Elektroton.
 
Andrija Konc skladao je i šlagere koje je publika vrlo dobro prihvatila ne samo u njegovoj nego i u izvedbi ostalih pjevača zabavne glazbe 40-ih godina.
U travnju 1938. prvi je put nastupio na Radio Zagrebu. Otada Konc bez prekida nastupa na radiju. Najpopularnija melodija koju je izvodio bila je Snivaj Nenada Grčevića. Okušao se i u operi. Godine 1943. nastupio je u Verdijevoj Traviati u ulozi Alfreda. Dana 23. travnja 1945. nastupio je 1000. put na radiju.
 
Dana [[22. ožujka]] 1945. godine izveo je uživo na [[Hrvatski krugoval|Hrvatskom krugovalu]] skladbu [[Ljubo Kuntarić|Ljube Kuntarića]] "Ti ni ne slutiš", a nešto kasnije iste godine njegova sudbina ostala je do današnjih dana nepoznata.
 
[[Eliza Gerner]] u svojoj knjizi "U sjeni stoljeća koje odlazi" navodi da je 1945. odveden u [[logor]], vjerojatno zato jer je bio zvijezda u doba [[NDH|Nezavisne Države Hrvatske]], dok lokalni izvori, spominju likvidaciju Andrije Konca u samom Bjelovaru, premda ni za jedno ni za drugo nema izravnih dokaza. Jedino je neosporna činjenica da se Andriji Koncu gubi svaki trag nakon ulaska u zgradu bjelovarske [[OZNA]]-e 1945. godine. Po skidanju zabrane spominjanja imena Andrije Konca 1993. godine, Eliza Gerner navodi kako je poslala sve izreske iz novina njegovoj sestri Elizabeti, koja je u međuvremenu umrla.
 
== Diskografija ==
 
2017 - ANDRIJA KONC: PORTRET JEDNOG TENORA - best of
 
== Izvori ==
Anonimni suradnik