Inačica od 22. kolovoza 2016. u 21:39 uredi Walter9 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.050 edits sadržaj, literatura i infookvir ← Starija izmjena		Inačica od 25. prosinca 2017. u 12:46 uredi ukloni ovu izmjenu 89.164.227.174 (razgovor) →‎Životopis Novija izmjena →
Redak 55: Rodio se kao prvorođeni sin u carskoj obitelji cara [[Aleksije I. Komnen\|Aleksija I.]] i carice Irene Duke. Godine [[1092.]] postao je suvladar uz svoga oca. Poslije očeve smrti 1118. godine, preuzeo je sveukupnu vlast u Carstvu. Tijekom svoje vladavine nastojao je povratiti teritorije od [[Arapi\|Arapa]], [[Seldžuci\|Seldžuka]] i [[križari\|križara]] te vratiti ugled [[Bizant]]u. Godine [[1122.]] potukao je [[Pečenezi\|Pečenege]] u [[Trakija\|Trakiji]] i zauvijek otklonio opasnost od njih. Pokušavao je oslabiti utjecaj Mletačke Republike u Bizantu koji je sputavao bizantsku trgovinu, ali nije uspio raskinuti trgovinski sporazum iz [[1082.]] godine, koji je Mlačanima davao velike povlastice na području Carstva. Godine [[1126.]] mletačka flota napala je bizantske otoke u [[Egejsko more\|Egejskom moru]] našto je car bio prisiljen potvrditi dotadašnje mletačke privilegije novim sporazumom.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 220.</ref> Usprkos tom neuspjehu, na [[Balkan]]u je zaredao s novim uspjesima. Godine [[1128.]] porazio je [[Srbi\|Srbe]] i [[Mađari\|Mađare]]. Iskoristio je rodbinske veze s mađarskom dinastijom [[Arpadovići\|Arpadovića]] kako bi ostvario utjecaj na [[Ugarska\|Ugarsku]] koja se početkom [[12. stoljeće\|12. stoljeća]] prometnula u novu balkansku i jadransku silu. Dao je utočište u Carigradu ugarskom kraljeviću [[Almoš]]u, zbog čega je ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan II., ugarsko-hrvatski kralj\|Stjepan II.]] (1116.-1131.) napao Bizant. U ratu su Mađari razorili Beograd i Braničevo, no ipak ih je nadmoćna bizantska vojska natjerala na povlaćenje i sklapanje mira.<ref>Ostrogorski, Georgije, Povijest Bizanta 324. - 1453., str. 221.</ref> Godine [[~~1330~~1130.]] car Ivan II. okrenuo se prema istoku gdje je povratio [[Cilicija\|Ciliciju]] i [[1137.]] godine zauzeo [[Antiohija\|Antiohiju]]. Dvije godine kasnije sklopio je savez s [[rimsko-njemački car\|rimsko-njemačkim carem]] [[Lotar III. Saksonac\|Lotarom III.]] (1133.-1137.) protiv južnotalijanskih [[Normani\|Normana]]<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/28426/ Ivan II. Komnen - Proleksis enciklopedija]</ref>, koji su pod vodstvom novoga kralja, Ruđera II. ponovno počeli jačati i ugrožavati bizantske i [[Sveto Rimsko Carstvo\|njemačke]] posjede na jugu [[Italija\|Italije]]. Nakon Lotarove smrti, sklopio je savez s Konradom III. iz dinastije [[Hohenstaufen]] i gradom Pisom. U trenutku pripremanja akcije za ponovno vraćanje [[Palestina\|Palestine]] pod bizantsku vlast, ranjen je je u lovu otrovnom strelicom te je umro, a naslijedio ga je najmlađi sin [[Manuel I. Komnen\|Manuel]]. Podigao je moć i ugled Bizantskoga Carstva, ojačao vojnu snagu te proširio teritorij na Istoku i na [[Balkan]]u, ali unatoč naporima nije se uspio osloboditi [[Mlečani\|mletačkoga]] gospodarskog pritiska.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=28106 Ivan II. Komnen - Hrvatska enciklopedija]</ref>

Ivan II. Komnen: razlika između inačica