Otvori glavni izbornik

Promjene

dio izdvojen u novi članak: Perivoj Vladimira Nazora u Zadru
'''Perivoj kraljice Jelene Madijevke''' je prvi javni '''Gradski perivoj''' [[Zadar|Zadra]] - današnjeg naziva '''Perivoj kraljice [[Jelena Slavna|Jelene]] [[Madijevci|Madijevke]]'''.
{{podjela}}
== Perivoj kraljice Jelene Madijevke ==
 
[[Zadar]]Nastao je svoj prvi javni '''Gradski perivoj''' - današnjeg naziva '''Perivoj kraljice [[Jelena Slavna|Jelene]] [[Madijevci|Madijevke]]''' - dobio dok je Zadar još bio grad-tvrđava, kada se nakon povečerja više nije moglo izlaziti iz grada. Zato je taj perivoj punih četrdeset godina predstavljao neku vrstu balkona grada, jer se iz njega pružao krasan pogled na more i okoliš, a uz blagi miris mediteranske flore moglo se uživati u svim organiziranim događanjima u perivoju.
 
Perivoj je otvoren dana [[16. rujna]] [[1829.]] godine, a podigao ga je po vlastitim zamislima tadašnji vojni upravitelj grada '''barun [[Franz Ludwig von Welden]]''' - pasionirani botaničar, koji je oduševljen dalmatinskom florom i osmislio perivoj. Dao mu je ime Gradski perivoj i predao ga je na ugodu i njegu građanima. A u tom je trenutku takvu odluku mogao donijeti samo on, jer je perivoj podignut na najvećem bastionu zadarske utvrde, iako su bastioni bili vojni objekti.
 
Gradski perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu, a stradali su i neki arhitektonski elementi. S obzirom na starost od preko 175 godina, u perivoju je preživjelo malo izvornih biljaka. Sačuvana arhitektura se obnavlja, a popunjava se i biljni fundus, tako da je taj perivoj i danas najljepši zadarski perivoj.
 
== Perivoj Vladimira Nazora ==
Zadarski najveći perivoj je '''Perivoj Vladimira Nazora''', nekadašnji '''Perivoj Blažeković'''. Nastao je na bivšoj gradskoj utvrdi Forte, veličine oko 5,5 ha. Utvrda je podignuta na mjestu gradskog predgrađa - Varoša u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] po nacrtu i pod nadzorom mletačkog generala Sforze Pallavicina. U njoj je sagrađeno više vojarni, skladišta, barutana, te cisterna.
 
Perivoj je podignut od [[1888.]]-[[1890.]] godine '''zaslugom austrijskog namjesnika za Dalmaciju [[Dragutin Blažeković|Dragutina Blažekovića]]'''. Po otvorenju [[1890.]] nazvan je Vojni perivoj. Iako je bio otvoren za javnost i dalje je bio pod vojnom upravom. Da bi zadržala pravo vlasništva nad utvrdom odnosno perivojem, vojska je zatvarala perivoj za javnost jedan dan u godini, obično u proljeće. U novinama bi bilo objavljeno da se zatvara zbog vojne vježbe, ali to je vjerojatno bila dobra prilika da se detaljno uredi pred kretanje vegetacije.
 
Kako je [[Dragutin Blažeković]] iste godine umirovljen, a nakon tri godine je i umro, njemu u čast perivoj je nazvan Perivoj Blažeković. Iako malo oštećena, o podizanju perivoja i danas svjedoči kamena ploča na kojoj piše:
 
"Dieser Park wurde von den k : k : k Truppen unter werktätiger Aushilfe der k : k : Forst-inspection aufgelegt 1888-1890" / Ovaj perivoj su podigle carske i kraljevske trupe, pod djelotvornim nadzorom carsko-kraljevske šumarske inspekcije, 1888.-1890.
 
U perivoju su uređene staze obrubljene kamenom pješčenjakom i veprinom, postavljene su klupe i rasvjeta. Po nacrtu iz [[1906.]] god. parter je bio bogato posađen, a u njemu je postojala i bogata kolekcija ruža. Aleje čempresa još su i danas vidljive, kao i stoljetni borovi, te neke druge vrste. Jedino su lovori vremenom iz grmova prerasli u velika stabla i počeli dominirati perivojem, te pomalo cvjetni parter prekrili gustim sklopom krošnji. U perivoj se ulazilo kroz nekadašnje ulaze u utvrdu sa zapadne i istočne strane. Kako je utvrda bila nekad okružena obrambenim kanalima s morem, te morskom obalom, perivoj su zvali i "Zeleni otok". Istočni kanal je zatrpan prije otvorenja perivoja, dok je zapadni, između bastiona Grimani tj. Gradskog perivoja i Fortea tj. Perivoja Blažeković još postojao.
 
Godine [[1909.]] u perivoju su otvorena nova, sjeverna vrata koja su omogućila lakši prilaz perivoju, a otvorena su jer je tu izgrađena nova prometnica. Tada je perivoj dijelom preuređen i izmijenjen je raspored staza u tom dijelu. Blizu ulaza je napravljen ribnjak s vodoskokom u sredini.
 
Godine [[1910.]] u perivoju je postavljena brončana bista [[Dragutin Blažeković|Dragutina Blažekovića]] na kamenom secesijskom postamentu. Autor biste poznati je zadarski kipar [[Bruno Bersa]]. U perivoju je postojala i bista cara [[Franjo Josip I., car Austrije|Franje Josipa]], ali nažalost, obje su biste uklonjene u doba talijanske vlasti i nisu sačuvane do danas. Dolaskom Talijana na vlast perivoj je prestao biti pod vojnom upravom. Vojna cisterna je uređena, pa je od tada služila i za javnu upotrebu. U doba talijanske vlasti, pred Drugi svjetski rat, kroz utvrdu je probijen i kolni prilaz vojarni, tako da je južni dio perivoja ostao odcijepljen.
 
Unatoč znatnim oštećenjima od [[Savezničko bombardiranje Zadra|bombardiranja tijekom rata]], perivoj je ostao sačuvan do danas u nepromijenjenoj veličini, zahvaljujući tome što je na utvrdi Forte. Nakon rata je obnovljen, a '''[[1968.]] godine je proglašen spomenikom prirode'''.
 
 
Tekst preuzet s [http://www.nasadi.hr Nasadi d.o.o. Zadar]
 
 
[[Kategorija:Parkovi u Hrvatskoj]]