Njemačka revolucija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Revolucija: prijevod, dodan dio |
→Revolucija: prijevod eng wiki |
||
Redak 104:
Krajnji ishod dana bilo je Ebertovo prihvaćanje teških uvjeta primirja koji su mu bili postavljeni od Antante. Tako je dan nakon, [[11. studenog]], potpisan [[Primirje s Njemačkom 1918.|mirovni sporazum]] između Saveznika i Njemačke.
Iako je Ebert uspio u naumu da SPD ne dođe do potpune premoći i tako zavlada cijelom državom, nije bio potpuno zadovoljan ishodom izbora za vijeće. Najviše ga je zabrinjavala činjenica kako sada ne može biti kancelar nego samo vođa revolucionarne vlade, a pošto je sam zauzeo čelno mjesto u revoluciji kako bi je zaustavio, u očima konzervativaca izgledao je kao izdajica. Dvostruka vladavina vijeća i imperijalne vlade ogledala se idućih osam tjedana, a u njoj je imperijalna vlada uvijek imala dozu prednosti nad revolucionarnim vijećem.
===Stinnes-Legienov dogovor===
Revolucionari su se međusobno sukobljavali oko budućnosti ekonomije i političkog sustava. SPD i USPD favorizirali su postavljanje teške industrije pod demokratsku kontrolu. Lijeva krila potonjih stranaka i vođe najvećih sindikata željeli su ići i više od toga - željeli su uspostavu direktne demokracije u proizvodnom sektoru te su željeli da izabrani delegati kontroliraju utjecaj politike u proizvodnji.
Kako bi preventirali potonju ideju, šefovi unionista pod vodstvom [[Carl Legien|Carla Legiena]] sastali su se u [[Berlin]]u s predstavnicima velikih tvornica [[Hugo Stinnes|Hugom Stinnesom]] i [[Carl Friedrich von Siemens|von Siemensom]]. [[15. studenog]] potpisali su dogovor koji je trebao donijeti određene prednosti za sve. Unionisti su obećali kako će tvornice dobiti garantiranu proizvodnju, pa tako i siguran profit, kako će se štrajkovi zaustaviti te kako će napraviti sve kako bi se zaustavila nacionalizacija proizvodnje. Vlasnici tvornica garantirali su kako će osigurati osmosatni radni dan kojeg su radnici zahtijevali dugi niz godina.
===Privremena vlada===
Zadnje zasjedanje Reichstaga bilo je [[9. studenog]], a Vijeće narodnih zamijenika i Izvršno vijeće u potpunosti su zamijenili vladu. Administracija koja je bila prije "nove" vlade ostala je potpuno ista. Imperijalisti su imali samo određene predstavnike SPD-a i USPD-a koji su im bili lojalni te su svoje položaje čvrsto čuvali unutar svih državnih institucija.
Vijeće narodnih predstavnika objavilo je [[12. studenog]] program koji je bio prožet demokratskim i socijalnim elementima. Ukinuo je dosadašnje stanje velike cenzure koja je vladala u cijeloj državi, ukinuo služanske zakone koji su uređivali odnos između sluge i "mastera" te je uveo opće pravo glasa koje je po prvi put uključivalo i žene. Donesena je amnestija za sve političke zatvorenike, regulirana je sloboda udruživanja i sloboda novinarstva. Osmosatni radni da postao je zakonski standard te su donesene određene potpore za nezaposlene, socijalno osiguranje i sl.
Na inicijativu USPD-a, Vijeće narodnih predstavnika sazvalo je Odbor za nacionalizaciju koji je za cilj imao ispitati koje su sve tvornice i industrije sazrijele za nacionalizaciju. Odlučili su da će to biti industrije [[ugljen]]a i [[čelik]]a. Vodstvo SPD-a radilo je u potpunosti sa starom administracijom zbog toga što nije imalo povjerenja u Vijeće radnika i vojnika. Od sredine studenog to je izazvalo konstantne sukoba s Izvršnim vijećem, a Ebert je odlučio jedno za svagda okončati miješanje i uplitanje svih vijeća u Njemačku politiku.
U [[Leipzig]]u, [[Hamburg]]u, [[Bremen]]u, Chemnitzu i Gothi Vijeće radnika i vojnika preuzelo je kontrolu nad gradskom administracijom. U [[Brunswick]]u, [[Dusseldorf]]u, Ruhru i Zwickau svi civilni službenici odani vladaru uhićeni su, a osnovana je "Crvena garda" čija je svrha bila zaštita cjelokupnog pokreta. Bivša imperijalna administracija i sadašnja ovisile su jedna o drugoj. Bivša administracija imala je potrebno iskustvo i znanje dok je nova administracija imala političku potporu i podršku SPD-a.
== Povezani članak ==
|