Simone de Beauvoir: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 10:
Nakon što je postala [[Sveučilišni prvostupnik|sveučilišna prvostupnica (baccalaureus)]] metematike i filozofije 1925. godine, nastavila je studirati matematiku na ''Institut Catholique de Paris'' te književnost i jezike na ''Institut Sainte-Marie''. Zatim je studirala filozofiju na [[Sorbonne|''Sorbonni'']] gdje je diplomirala 1928. godine. Netom poslije napisala je ''diplôme d'études supérieure'' (usporediva je s magistarskom disertacijom) o [[Leibniz|Leibnizu]].<ref>Margaret A. Simons (ed.), ''Feminist Interpretations of Simone de Beauvoir'', Penn State Press, Nov 1, 2010, p. 3.</ref> Simone de Beauvoir bila je deveta žena koja je diplomirala na Sorbonni, budući da su se Francuskinje tek tada izborile za pristup visokom obrazovanju.
U početku je de Beauvoir radila sa Mauriceom Merleau-Pontyjem i Claude Lévi-Straussom jer su svo troje završili predavačku praksu u istoj srednjoj školi. Iako nije bila na službenom popisu studentica/studenata, slušala je predavanja na École Normale Supérieure gdje se pripremala za ''agrégation'' u filozofiji, vrlo težak poslijediplomski ispit koji je služio rangiranju studentica/studenata na nacionalnom nivou. Dok je tamo studirala upoznala je studente [[Jean-Paul Sartre|Jean-Paul Sartrea]], s kojim je bila u romantičnoj vezi, Paula Nizana i René Maheua, koji joj je dao doživotni nadimak ''Castor'', odnosno dabar.<ref name = "IEP Biography" /> Iako su de Beauvoir i Sartre bili partneri pedeset i jednu goninu,<ref>Seymour-Jones 2008, p. Back cover</ref> de Beauvoir je odlučila nikad se ne udavati ili živjeti u kohabitaciji; imala je ljubavnice i ljubavnike te nije imala ambicija postati majkom. Svoj život posvetila je obrazovanju i političkom angažmanu, pisala je i podučavala.<ref name=Schneir>{{cite book|author=Schneir, Miriam|title=Feminism in Our Time|year=1994|publisher=Vintage Books|page=5|isbn=0-679-74508-4}}</ref> Ocjenjivači za ''agrégation'' dodjelili su Sartreu prvo mjesto, dok je de Beauvoir završila na onom drugom. Ipak, u dobi od samo dvadeset i jedne godine, postala je
Pišući o svojoj mladosti u ''Mémoires d'une jeune fille rangée'', de Beauvoir je zamijetila: "...individualizam mojeg oca i poganski etički standardi bili su u potpunoj suprotnosti s rigidnim moralnim konvencionalizmom učenja moje majke. Ova neravnoteža, koja je učinila moj život vrstom beskonačne disputacije, glavni je razlog zbog kojeg sam postala intelektualka".<ref>''Memoirs of a Dutiful Daughter'', Book One</ref>
Redak 16:
Od 1929. do 1943. godine, de Beauvoir je podučavala kao ''lycée'' (profesorica ili profesor kojai mlade srednjoškolske dobi priprema za ''baccaleureat''), sve dok se nije mogla uzdržavati isključivo od zarade koju bi stekla svojim intelektualnim radom, odnosno pisanjem. Podučavala je na Lycée Montgrand ([[Marseille]]), zatim Lycée Jeanne-d'Arc ([[Rouen]]) te Lycée Molière ([[Pariz|Paris]]).<ref>Kelly Oliver (ed.), ''French Feminism Reader'', Rowman & Littlefield Publishers, 2000, p. 1; ''Bulletin 2006 de l'Association amicale des anciens et anciennes élèves du lycée Molière'', 2006, p. 22.</ref>
Što se tiče trendova u filozofiji koji su utjecali na de Beauvoir, valja spomenuti Sartrea čija se misao nazire u egzistencijalističkim spisima poput njezina ''L'Invitée''. Također, de Beauvoir je značajno utjecala na Sartreovo poznato djelo ''L'Être et le néant: Essai d'ontologie phénoménologique''. U mnogim se djelima kod de Beauvoir osjeća utjecaj Hegela i Leibniza.
1950. i 1954. godine de Beauvoir je osvojila najprestižniju francusku književnu nagradu za roman ''Les Mandarins''.<ref>{{cite news|url=http://www.nytimes.com/books/first/d/debeauvoir-love.html|title=Preface: A Transatlantic Love Affair|author=Le Bon-de Beauvoir, Sylvie|authorlink=Sylvie Le Bon-de Beauvoir|year=1997|publisher=The New York Times|accessdate=December 28, 2017}}</ref>
== Djela ==
| |||