Epirska Despotovina: razlika između inačica

[[Trapezuntsko Carstvo|Trapezuntskim Carstvom]] <ref>The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. John Van Antwerp Fine. University of Michigan Press, 1994 ISBN 0472082604, {{eng oznaka}}</ref>.

 

[[datoteka:Epir1205-1230.png|mini|lijevo|280px|Epirska Despotovina od 1205. do1230.]]

Despotovinu je utemeljio [[1205.]] godine ''Mihajlo I. Komnen Duka'', bratić [[Bizant|bizantskih]] careva [[Izak II. Angel|Izaka II. Angela]] i [[Aleksije III. Angel|Aleksija III. Angela]]. Mihajlo I. isprva je bio u čvrstom savezu s Bonifacijem I. od Montferata, ali nakon što je izgubio Moreju ([[Peloponez]]) od [[Franci|Franaka]] u Bitci kod Maslinskog gaja kod Kundurosa, on je otišao u [[Epir (pokrajina)|Epir]], gdje se držao za slijednika bizantskog upravitelja stare teme Nikopol, potom se pobunio protiv Bonifacija. Epir je ubrzo je postao novi dom mnogih grčkih izbjeglica iz [[Carigrad|Konstantinopolisa]],

 

Car [[Latinsko carstvo|Latinskog carstva]] Henrik Flandrijski zahtijevao je da Mihajlo I. barem nominalno prizna vlast Latinskog carstva, što je on i napravio, čak je dao svoju kćer da se oženi za Henrikova brata Eustahija [[1209.]] Mihajlo I. nije bog zna kako vjerovao u to savezništvo, više se pouzdao u neprohodne planina Epira, i držao da će one držati njegove latinske saveznike podalje od njegove Despotovine. U međuvremenu, su neki Bonifacijevi rođaci iz njegova Montferata zatražili da [[Epir (pokrajina)|Epir]] postane njihov posjed, zbog tog se je [[1210.]] Mihajlo I. udružio s [[Mletačka Republika|Mlečanima]] i napao Bonifacijevu [[Solunska Kraljevina|Solunsku Kraljevinu]]. Mihajlo I. pročuo se u tom sukobu svojom

pretjeranom okrutnošću - on je svoje zarobljenike (ponekad su to bili i svećenici) dao razapinjati. Zbog toga ga je [[papa]] [[Inocent III.]] [[Ekskomunikacija|ekskomunicirao]]. Nakon tog sukoba Mihajlo I. je bio prisiljen obnoviti savez s [[Latinsko carstvo|Latinskim carstvom]] i Henrikom Flandrijskim, nešto kasnije te iste godine.

 

 

[[datoteka:Epiro1230-1251.png|mini|desno|280px|Epirska Despotovina od 1230. do 1251.]]

Teodor je prekinuo savez i primirje s [[Povijest Bugarske|Bugarskom]] [[1230.]], nadajući se da će lako moći ukloniti Ivana Asena II. Međutim u ''Bitci Klokotnice'' (kod [[Haskovo|Haskova]] u Bugarskoj) bugarski car uspio ga je poraziti i zarobiti, zatim ga je dao oslijepiti. Potom je njegov brat [[Manuel Duka]] preuzeo vlast u [[Solunska Kraljevina|Solunskoj Kraljevini]], dok je njihov nećak [[Mihajlo II. Komnen Duka]] preuzeo vlast u Epirskoj Despotovini. Teodor je pušten iz zarobljeništva [[1237.]], odmah je svrgnuo svoga brata s prijestolja i postavio za vladara [[Solunska Kraljevina|Solunske Kraljevine]] svoga sina [[Ivan Komnen Duka|Ivana]].

 

Solunska Kraljevina nakon [[bitka kod Klokotnice|bitke kod Klokotnice]], nikada nakon toga nije uspjela povratiti svoju moć. Teodorov mlađi sin [[Dimitrije Komnen Duka]] izgubio je Solunsku Kraljevinu koju mu ju preotelo [[Nicejsko Carstvo]] [[1246.]]. Tako se Mihajlo II. Komnen Epirski udružio s [[Latinsko Carstvo|Latinima]] protiv [[Nicejsko Carstvo|Nicejskog Carstva]]. No već [[1248.]] godine [[Nicejsko Carstvo|nicejski]] car ''[[Ivan III. Duka Vatac]]'' prisilio je Mihajla II. priznati ga za cara, te ga je zauzvrat priznao kao ''despota'' Epira.

[[datoteka:Epir1252-1315.png|mini|desno|280px|Epirska Despotovina od 1252. do 1315.]]

slab, tako da je [[1259.]] Vilim II. zarobljen nakon katastrofalnog poraza u ''[[bitka kod Pelagonije|bitci kod Pelagonije]].''

 

 

Nakon što je [[Mihajlo VIII. Paleolog|Mihajlo VIII.]] obnovio [[Bizant|Bizantsko carstvo]] u

[[Carigrad|Konstantinopolisu]] [[1261.]] on je često upadao i terorizirao Epirsku Despotovinu. Potom je prisilio despota Mihajla II. da svog sina [[Nikefor, epirski despot|Nikefora]] oženi za njegovu nećakinju [[Ana Kantakuzen|Anu]] [[Kantakuzen]] [[1265.]]

Kad je na [[Bizant|Bizantski]] prijesto stupio [[Andronik II. Paleolog]], sin Mihajla VIII., Nikefor je obnovio svoje savezništvo s [[Carigrad|Konstantinopolisom]]. Nikefor je, međutim ostao vjerni saveznik Karla I. Anžuvinca, čak i nakon njegova poraza od bizantske flote [[1292.]] Nikefor mu je dao i svoju kćer za njegova sina Filipa I. iz Taranta, te mu prodao velik dio Epira. Nakon Nikeforove smrti (oko [[1297.]]) u Epiru je počeo rasti [[bizant]]ski utjecaj, za to vrijeme vladala je kao [[regent]] njegova udovica Ana (rođakinja cara [[Andronik II. Paleolog|Andronika II. Paleologa]]), u ime svog sina ''Tome I. Komnena Duke''.

 

[[datoteka:Epir1315-1358.png|mini|desno|280px|Epirska Despotovina od 1315. do 1358.]]

Ana je uspjela ženili svog sina Tomu I. Komnena Duku za kćer cara [[Mihajlo IX. Paleolog| Mihajla IX. Paleologa]], ali je Toma ubijen [[1318.]] od strane svog [[Talijani|talijanskog]] rođaka ''Nikole Orsinija'', on je potom oženio njegovu udovicu i preuzeo kontrolu nad Epirskom Despotovinom. Njega je pak svrgnuo s vlasti vlastiti brat ''Ivan Orsini'' [[1323.]] godine. Ni on nije dugo uživao u svojoj vlasti njega je otrovala vlastita žena Ana [[1335.]] godine te je vladala kao regentica u ime svog maloljetnog sina ''Nikefora II. Orsinija''. Novi bizantski car - [[Andronik III. Paleolog]], stigao je [[1337.]] godine u sjeverni Epir s vojskom dijelom u kojoj je bilo i 2.000 [[Turci|Turaka]] (njegovog tadašnjeg saveznika Umur bega). Andronik III. prvo se posvetio problemu granice, zbog napada koje su vršili [[Albanci]] na Epir, a zatim se njegov interes okrenuo na neposlušnu Despociju. Ana je pokušala pregovarati i tako izvući nešto, ali je car Andronik III. ostao uporan i zahtjevao potpunu predaju Epirske Despotovine, na kraju je Ana morala pristati, tako je Epir konačno smiren pod carskim žezlom.

[[Bizant|Bizantsko Carstvo]] ubrzo nakon toga ušlo je u građanski rat koji se vodio između careva [[Ivan V. Paleolog|Ivana V. Paleologa]] i [[Ivan VI. Kantakuzen|Ivana VI. Kantakuzena]], pa je Epir osvojio [[Srednjovjekovna Srbija|srpski]] kralj [[Stefan Uroš IV. Dušan]] [[1348.]] godine. Nikefor II. je iskoristio pometnju koju je izazvao bizantski građanski rat i smrt cara Dušana, i uspio je ponovno ovladati cijelim Epirom [[1356.]] godine, on je također uspio svom teritoriju dodati i [[Tesalija|Tesaliju]]. ''Nikifor II.'' je umro za vrijeme gušenja albanske pobune [[1359.]] godine. Zemlje bivše Epirske Despotovine postale su sastavni dio osobnog carstva Dušanovog bratića - Simeona-Siniše Paleologa. Despotovinu je [[1367.]] godine uskrsnuo je lokalni srpski plemić Toma II. Preljubović. S mnogo teritorija koji su ostali pod kontrolom albanskih klanova, Epir je podijeljen između nekoliko vladara. Nakon smrti Tome II. [[1384.]], njegova udovica preudala se [[1385.]] godine i tako prenijela vlast nad Despocijom na talijanske feudalce. Do [[1416.]] godine velikaška obitelj Tocco iz [[Kefalonija|Kefalonije]] uspijela je ponovno ujediniti Epir i zavesti svoju djelomičnu vlast po gradovima. No to nije dugo trajalo jer je [[Osmansko carstvo|osmanska]] vojska osvajala grad za gradom; [[Janjina (Grčka)|Janjina]] je pala [[1430.]], [[Arta, Grčka|Arta]] [[1449.]] godine, Angelokastron [[1460.]] i konačno Vonica [[1479.]] godine. Uz iznimku nekoliko [[Mletačka republika|mletačkih]] primorskih posjeda, to je bio kraj [[Franci|franačke]] vlasti u kontinentalnoj Grčkoj.

 

 

 

 

 

 

 

{{izvori}}