Giuseppe Garibaldi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 31.147.229.2 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Walter9 Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Garibaldi2.jpg|mini|'''Giuseppe Garibaldi''']]
'''Giuseppe Garibaldi''' (Nica, [[4. srpnja]] [[1807]]. - otok Caprera, [[2. lipnja]] [[1882]].),
== Životopis ==
U mladosti je bio mornar. Dok je služio vojni rok (1833. - 1834.) u mornarici [[Kraljevina Sardinija|Kraljevine Sardinije]] i [[Pijemont]]a potpao je pod utjecaj [[Giuseppe Mazzini|Giuseppea Mazzinija]], predvodnika talijanskog nacionalizma, i postao pripadnik društva [[Mlada Italija]]. Poslije neuspjele oružane pobune u [[Savoja|Savoji]] [[1834]]. godine kada je osuđen na smrtnu kaznu bježi u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]] gdje se bori za nezavisnost [[Brazil]]a. Sudjelovao je i u [[urugvajsko-argentinski rat|urugvajsko-argentinskom ratu]] na strani [[Urugvaj]]a. U početku je zapovijedao urugvajskom mornaricom da bi kasnije postao zapovijednik Talijanske legije u [[Montevideo|Montevideu]]. U tim borbama stekao je svjetsku slavu.
U domovinu se vraća u travnju [[1848]]. kako bi sudjelovao u borbi za nezavisnost Italije i ratu protiv [[Austrija|Austrije]]. Borbe protiv Austrijanaca u [[Milano|Milanu]] i protiv francuskih snaga kod [[Rim]]a 1849. za Rimsku republiku donijele su mu nacionalnu slavu. Ipak [[1849]]. godine kod Rima je natjeran na povlačenje kroz središnju Italiju. U tom povlačenju poginula je Anita - njegova supruga i suborac. Poslije pada Rimske republike došao je u pomoć [[Venecija|Veneciji]] s 4.000 dobrovoljaca. No, monarhisti su ga uhitili i prognali. Garibaldi je raspustio svoju vojsku i potražio utočište prvo u [[sjeverna Afrika|sjevernoj Africi]], potom u [[SAD|Sjedinjenim Državama]], a nakon toga u [[Peru]]u. Junak dva svijeta - kako su ga zvali nije se mogao vratiti u Italiju sve do 1854. godine.
Godine 1854. pomogao je Pijemontu u ratu protiv Austrije, predvodeći dobrovoljačke jedinice. U tim ratnim sukobima njegove snage zauzele su mjesta [[Varese]] i [[Como]]. U svibnju 1860. Garibaldi izvodi svoj najveći poduhvat i legendarni pohod: osvajanje Sicilije i Napulja. Ovoga puta nije imao vladinu podršku, ali premijer [[Camillo Benso di Cavour|Cavour]] i kralj [[Viktor Emanuel II.]] nisu se usudili zaustaviti popularnoga junaka. Kralj i premijer bili su mu spremni pomoći, ali samo pod uvjetom da se poduhvat pokaže uspješnim. Dana 6. svibnja s 1.000 crvenih košulja (pripadnika Gaibaldijevih dobrovoljačkih snaga) ulazi u mjesto Marsala na Siciliji, a 11. svibnja Garibaldi se proglasio diktatorom Siclije u ime kralja Victora Emmanuela II. U [[bitka kod Calatafimija|bici kod Clatafimija]] 30. svibnja njegove gerilske snage porazile su regularnu vojsku napuljskoga kralja. Nakon osvajanja Palerma premijer Cavour odlučio je Garibaldiju pružiti pomoć, ali tek tajnu pomoć.
Nakon osvajanja Sicilije prelazi na kontinentalni dio Italije i 7. rujna 1860. trijumfalno ulazi u [[Napulj]]. Tad uvodi političke reforme, dijeli zemlju seljacima ali umjesto proglašavanja republike dobrovoljno ustupa vlast monarhistima u uvjerenju kako će [[Savojska dinastija]] ujediniti Italiju. Međutim njegova vojska je raspuštena, a on udaljen na otočić [[Caprera]]. No, Garibaldi nije prestao s borbom. Godine 1862. i 1867. u nekoliko navrata pokušava zauzeti [[Rim]] i osloboditi ga [[papa|papinske]] vlasti. U prvom je pokušaju ranjen, a u oba uhićen. U prvom pokušaju 1862. talijanska vlada morala je zaustaviti Garibaldija u strahu od međunarodnih posljedica koje bi uslijedile nakon svrgavanja papinske vlasti. Sudjeluje i u [[francusko-pruski rat|francusko-pruskom ratu]] (1870. - 1871.) kada predvodi skupinu dobrovoljaca (u kojoj su bili i njegova dva sina) koji podržavaju novu francusku republiku.
Garibaldi pozdravlja [[Pariška komuna|Parišku komunu]], a u odsutnosti izbaran je za člana CK pariške Narodne garde. U Rim se vraća 1871. godine. Razočaran u politiku, proglasio se [[socijalizam|socijalistom]]. Preminuo je 1882. godine u mjestu Caprera, na istotimenom otočiću u 75-oj godini života. Danas se svi povjesničari slažu da bez Garibaldijeve podrške ne bi bilo moguće ujedinjenje Italije. Darovit vođa i čovjek iz naroda puno je bolje od Cavoura i Mazzinija znao kako okupiti mase. U spomen na njega mnoge revolucionarne jedinice u [[španjolski građanski rat|španjolskom građanskom ratu]], [[talijanski pokret otpora|talijanskom pokretu otpora]] i hrvatskom [[NOP]]-u (1941. - 1945.) nosile su Garibaldijevo ime.
== Vanjske poveznice ==
;Ostali projekti
{{WProjekti
|commons = Giuseppe Garibaldi
|commonshr = Giuseppe Garibaldi
|commonscat = Giuseppe Garibaldi
|commonscathr = Giuseppe Garibaldi
}}
{{GLAVNIRASPORED:Garibaldi, Giuseppe}}
[[Kategorija:Talijanski iredentisti]]
[[Kategorija:Talijanski vojni zapovjednici]]
[[Kategorija:Talijanski političari 1815.-1871.]]
[[Kategorija:Revolucionari]]
[[Kategorija:Masoni]]
| |||