Bjelovar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Ceha (razgovor | doprinosi)
→‎Nastanak grada: Hrvatski je slavenski jezik, ali nema smisla skrivati njegovo ime.
Ceha (razgovor | doprinosi)
Redak 127:
Već krajem [[14. stoljeće|14.]] početkom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] u ovom gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemićki i crkveni posjedi. Ti posjedi nalazili su se tu i ranije(župa Rovišće vodi dokumentaciju od početka 11.st) no o tome nisu vođeni zapisi jer je stanovništvo i vlastela uglavnom bilo nepismeno. Tek crkvenom reorganizacijom iz pustinjačkog u feudalni tip uređenja grade se župe,samostani(poput onog iz streze kod Pavlin kloštra ili Dobre kuće kod Daruvara) koji vode zapise i dokumentaciju o ovom kraju. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. [[Pavlini]] iz [[samostan]]a [[Streza|Streze]] obogaćivali su duhovni život.
[[Datoteka:Bjelovar_roman_relief.jpg|mini|200px|desno|Rimski reljef iz Bjelovara]]
U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara, koji se prvi put spominje u zapisu katoličkog samostana iz Streze [[1413]]. godine. Te u još nekim ispravama iz 15-og stoljeća. U njemu se govorilo hrvatskim jezikom, kajakvskimkajkavskim narječjem, a pisalo latinicom. Stanovnici su bili katolici.
 
Nadiranjem [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlija]] u 15. i [[16. stoljeće|16. stoljeću]] ovaj kraj postaje granično područje ljudski i materijalno opustošenih hrvatskih krajeva te neprestano [[Stogodišnji hrvatsko-turski rat|prelazi iz ruke u ruku]]. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Osmanlijama.