Bjelovar: razlika između inačica

Područje grada i županije u vrijeme RimskogRimskoga carstva nazivalo se [[Panonija savia]] sa sjedištem u Sisku gdje je bila kovaćnicakovačnica novca koji se dandanas pronalazi na području grada.<!-- čemu se spominju detalji o Sisku? --> Osim novca nađeni su razni artefakti iz antičkog doba. Rimski vojnik nakon odsluženja vojne službe kao mirovinu dobivao je kuću i zemljišni posjed ćiji ostatci se također nalaze u samom gradu i okolici. Te kuće nazivale su se [[Ville rustice]].

Već krajem [[14. stoljeće|14.]] početkom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] u ovom gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemićki i crkveni posjedi. Ti posjedi nalazili su se tu i ranije(župa Rovišće vodi dokumentaciju od početka 11.st) no o tome nisu vođeni zapisi jer je stanovništvo i vlastela uglavnom bilo nepismeno. Tek crkvenom reorganizacijom iz pustinjačkog u feudalni tip uređenja grade se župe, samostani (poput onog iz strezeStreze kod Pavlin kloštraKloštra ili Dobre kućeKuće kod Daruvara) koji vode zapise i dokumentaciju o ovom kraju. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači. [[Pavlini]] izsu djelovali u [[samostan]]au u [[Streza|StrezeStrezi]] obogaćivali su duhovni život.

Tada je na području [[Varaždinski generalat|Varaždinskog generalata]] osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija. Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je [[1538]]. godine [[Nikola Jurišić]] od [[Kiseg]]a. U velikom ratovanju [[1591]]. do [[1594]]. godine [[Hrvatska vojska|hrvatska je vojska]] konačno zaustavila prodiranje Osmanlija. Nakon poraza kod [[Sisak|Siska]] bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do [[Drava|Drave]] ponovno je u hrvatskim rukama. Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna od utvrda bio je i Bjelovar. U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina [[1666]]. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim [[Vlasi]]ma. Slavonska krajina je u 16. i [[17. stoljeće|17. stoljeću]] bila razdijeljena u četiri kapetanije - [[Križevci]], [[Ivanić]], [[Koprivnica]] i [[Đurđevac]], a svaka kapetanija u vojvodstva. Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene [[1749]]. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, [[1872]]. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije bio je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara [[Bela Čikoš|Bele]]. Ta je pukovnija [[1919]]. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješačkipješadijski puk u Bjelovaru.

Krajem 17. i polovinom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune Vlaha zabrinutih za svoja prava i obveze potvrđenih od Austrije 1630g1630. ugovorom zvanim Status Vlahis, naime, ukazom od 1732. više se ne koristi naziv Vlah nego Krajišnik. Zadnja Vlaška pobuna poznatija kao [[Severinska buna]], dobrano je uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je započela u siječnju [[1755.]], te ugušena nekoliko tjedana kasnije. Nekoliko godina ranije [[Marija Terezija Austrijska|Marija Terezija]] odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište (upravno središte, vojarna, poligon, sud, zatvor te popratni sadržaji) -– Novi Varaždin.