Inačica od 17. siječnja 2018. u 20:52 uredi 178.77.36.17 (razgovor) →‎Situacija pred akciju ← Starija izmjena		Inačica od 17. siječnja 2018. u 21:30 uredi ukloni ovu izmjenu Kubura (razgovor \| doprinosi) 155.232 edits m uklonjena promjena suradnika 178.77.36.17 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rondinfront Oznaka: brzo uklanjanje Novija izmjena →
Redak 3: == Situacija pred akciju == Mnogi Muslimani u Livnu su početkom rata mislili da će JNA za koji mjesec ući u grad i držali se politike "da to nije njihov rat". Rat su kao i drugdje dočekali potpuno nenaoružani. Prve i najžešće napade na Livno dočekali u podrumima nadajući se dolasku JNA. Posljedica držanja te skupine Muslimana jest jakost Udbe koja je bila infiltrirana i među Hrvate. Pouzdanička mreža bila je jaka među Srbima. Livanjska [[UDBA]] posjedovala je popise preko kojih je distribuirala oružje preko SDS-a i organizirala pomagače [[JNA]] na [[Bitka za Kupres 1992.\|Kupres]]. Projugoslavenska skupina Muslimana potajice je surađivala sa Srbima. U ratu je ta skupina slala neprijatelju podatke hrvatskih položaja. Raketiranje odašiljača na [[Tušnica\|Tušnici]] 1992. primjer je da su neki ljudi odavali podatke neprijatelju. Ipak, mnogi su Muslimani ostali prohrvatski. Muslimani koji su bili u [[HVO]] i pogotovo oni koji su bili u [[HOS]]-u bili su provjereni ljudi i ostali su s Hrvatima do kraja. Pred početka rata u Livnu dio Muslimana-Bošnjaka se priprema za napade JNA koji će uslijediti u proljeće 1992. Prvi izlaze i brane planinu Cincar i visoravan Krug planina i time brane Livno i sprječavaju napade JNA iz pravca Glamočkog polja. Linije na Cincaru su držali sve do ljeta 1993. godine. Nakon napada JNA na grad indiferentni, neopredijeljeni i zavedeni Muslimani shvaćaju što se zbiva i priključuju se u HVO. HVO ih je rasporedio na pasivne crte obrane, poput 5. sektora gdje nije bilo borbe. Taj sektor na [[Cincar\|Cincaru]] nije bez veze dodijeljen, jer su ti Muslimani bili nepouzdani i kolebljivi sve do zadnjeg dana kada je počeo srpski napad na [[Rujani\|Rujane]] i [[Čelebić]] već otpočeo. Nakon što je priveden velik broj sumnjivih Srba te nešto manji broj sumnjivih Muslimana, srpski osvajač nije više granatirao s točnošću hrvatske položaje. Mirni odnosi Hrvata i Muslimana bili su sve do uoči akcije razoružanja. Do proljeća 1993. odnosi Hrvata i Muslimana bili su izvrsni, a tada su smijenjenu lokalni vođe [[SDA]] naklonjeni Hrvatima i dovedeni neki drugi ljudi. Još je srpnja 1993. godine situacija bila da nije bilo sukoba između Hrvata i Bošnjaka na području Livna. Livanjska brigada HVO tad je brojala oko 4.200 ljudi, od čega je bilo oko 900 Bošnjaka. HVO srpnja 1993. godine odlučuje razoružati svoje dojučerašnje saveznike. 21.07.1993. svi položaji koje su čuvali Bošnjaci prema neprijateljskoj Vojsci Republike Srpske su napadnuti od strane HVO. Počelo je razoružavanje po okolnim selima i granatiranje gornjeg grada. Svi vojno sposobni Bošnjaci sprovedeni su u Logore u Livnu u školi Ivan Goran Kovačić, školi u Orguzu i Zabrišću, stanici MUP-a... Hrvatski obavještajci su doznali za muslimanske planove o napadu na Livno iz smjera Bugojna ili Uskoplja i pričuvne planove o uspostavi muslimanske enklave pod zaštitom Unprofora. S obzirom na loša iskustva izdaje Muslimana i udara s leđa kao što se dogodilo u Bugojnu, Mostaru (ubijanje suboraca Hrvata na spavanju u vojarni) i još nekim mjestima. Muslimanski vođe računali su na faktor iznenadenja kojim su se poslužili u tim gradovima, gdje su saveznike Hrvate sredili nespremne, [[Datoteka:Početak sukoba.jpg\|mini\|desno\|Početak bošnjačko-hrvatskog sukoba. Krajnje lijevo - Livno. Između Livna i Bugojna rijetko naseljeno kupreško područje. Desno su Bugojno, dio Uskoplja te Rama pod stalnim muslimanskim napadima.]] Na razoružavanje se pristalo kada su otkriveni planovi [[ABiH]] o napadu prema Livnu od smjera Bugojna/dijela Uskoplja pod kontrolom ABiH, pri čemu su odmetnuti livanjski Muslimani iz HVO-a trebali dati podršku. Pričuvni je bio da u slučaju da ne uspije spajanje s Bugojnom, da se drži Gornji grad, u kojem živi većina Bošnjaka u Livnu, i dio prema Cincaru te da se uz pomoć međunarodnih snaga uspostavi zaštićena zona. Taj plan je bio da [[UNPROFOR]] u Gornjem gradu napravi tampon zonu poput one u [[Uskoplje\|Uskoplju]] i tako dobiju svoju "Opštinu". Scenaristi te ideje su te odmetnute Muslimane uvjerili u čekanje pravog trenutka za akciju, a da se dotad oslanjaju na HVO u [[logistika\|logistici]] i naoružanju i prave "tihe zalihe" za poslije. Poslije razoružavanja nađena su ta skladišta. Za razliku od ABiH, HVO nije bio fingirano multietnički, nego je do tada bio vojna formacija u BiH s najvećim brojem pripadnika drugih nacionalnosti u usporedbi s muslimanskom ABiH i srpskom VRS. U operativnom području sjeverozapadne Hercegovine značajniji postotak Muslimana bio je u brigadama Petar Krešimir IV. iz Livna, Rame i Prozora. Brigada Rama je početkom lipnja 1993. imala je u svojem sastavu 23,3% Muslimana, livanjska brigada Petar Krešimir IV 24,85% Muslimana, a brigada Kralj Tomislav iz Tomislavgrada, Kupresa i Posušja 9,69% Muslimana.<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/zasto-su-hrvati-u-bih-osnovali-a-onda-ugasili-herceg-bosnu-1159199 Večernji list] Davor Ivanković: ''Dosje Herceg – Bosna: Niti je bila država niti se željela odcijepiti''. BiH je 1992. opstala zahvaljujući Hrvatima, no Izetbegović mimo njih pregovara s JNA , 28. ožujka 2017. (pristupljeno 10. svibnja 2017.)</ref> == Akcija ==

Bošnjačko-hrvatski sukob: Livno: razlika između inačica