Balvan-revolucija: razlika između inačica

U skladu s velikosrpskim projektima iz [[19. stoljeće|19.]] i [[20. stoljeće|20. stoljeća]], zapadna granica takve države - "velike Srbije", planirana je duboko na hrvatskom teritoriju, do smjera [[Virovitica]] - [[Pakrac]] - [[Karlovac]] - [[Ogulin]] i dio [[Gorski kotar|Gorskoga kotara]] - [[Karlobag]] (to je, otprilike, bila granica osmanlijskih osvajanja u Hrvatskoj od 15. do 17. stoljeća). Ovo područje dugo godina bio je slabo naseljen jer je bilo granično područje u kojima su se uvijeg događale vojne operacije i okršaji. Ovo područje imalo je posebno značenje za Habzburšku Monarhiju jer je sadržavala obrambeni pojas tj. [[Vojna krajina|Vojna krajinu]] protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]]. Vojna krajina bilo je mjesto gdje su se naseljavalje izbjeglice iz Bosne, Hercegovine, Srbije i ostalih zemalja koji su bili pokoreni od Osmanlija. Da bi uredili to područje Habsburška Monarhija je donjela razne statute u kojima se stvaraju legalni okviri oko obaveza novih doseljenika i stanovništva koji se nalazi u Vojnim krajinama. Jedan od tih statuta su [[Vlaški statuti]] iz 1630. godine u kojima se pravno uređuje odnos Vlaha prema vojnoj i centralnoj oblasti. Na jednoj strani centralna vlast bi dala novim stanovnicima pravo na korištenje zemlje, i priliku da budu slobodni seljaci koji nisu u kmetskom odnosu za uzvrat bi to stanovništvo imalo obavezu služiti u vojnim snagama Hasburške Monarhije. Ovim se satutom stvorio uvjet stvaranja nove vojne klase koja je imala neka prava za razliku od običinih seljaka, i te su povlastice kasnije bile zadržane bez obzira na opadanje opasnosti od Osmanskog Carstva. Zbog niskeslabe naseljenost, i zbog niskeniskih investicijeinvesticija od strane: Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, i SFRJ, ovo područje bilo je nisko razvijeno i čijidok su osnovni proizvodi bili poljoprivreda i šumarstvo. Ekonomski to područje bilo je i ostalo nisko razvijeno, dok je etničkiEtnički sastav stanovništva posebno u nekim područjima bio takav koji je bio kohezivan u odnosu na regiju u kojoj žive, a nacionalna pripadnost je bila u odnosu na njihovo povjesno nasljeđe bilo ono pravo ili izvedeno.

14. izvanrednog kongresa KPJ]] siječnju 1990. tjekom kojeg dolazi do raspada Saveza komunista Jugoslavije. Milošević je bezuspješno pokušao nametunti svoju volju za vrijeme kongresa tokom kojeg rukovostva SK Slovenije i SK Hrvatske napuštaju sjednicu, i s time SKJ postajeviše razdvojenanije cijelovita organizacija i sada je javno podijeljena na nekoliko blokova,. sJedan Srbijomblok na jednojčelu stranisa SR Srbijom skupa s Vojvodinommarionetskim rukovodstvima Vojvodine, KosovomKosova, i CrnomCrne GoromGore. Druga grupa u kojoj se nalazi Hrvatska i Slovenija, Hrvatskomi treću skupinu u kojoj su spadali Makedonija i SlovenijomBosna nai drugojHercegovina straniu koje se nisu mješale u konflikt prve dvije skupine. Nedugo poslje raskola SKJ, teu MakedonijeHrvatska i BosneSlovenija isu započeli proceduru uvođenja Hercegovinevišestranačja. Nakon provedenih demokratskih izbora u SR Sloveniji i SR Hrvatskoj prema ustavu iz 1974. dovelo je do još većih podijela unutar tadašnje SFRJ. Na jednoj strani bile su dvije republike s višestranačkim nacionalnim strankama a na drugoj strani su bile republike koje su bile jednostranačke, posebno blok na čelu s SR Srbijom koja je htjela uvesti svoju hegemoniju u upravi i strateškom smjeru Federacije. Ovim je nastao je početak kraja SFRJ kao jedinstvene federativne jedinice. Prvi slobodni demokratski izbori doveli su do poraza repakiranih komunističkih partija SR Slovenije i SR Hrvatske, i do stavljanja na vlasti pronacionalnih centar-desnih stranaka. Ovaj ishod izbora nije odgovarao srbijanskom vodstvu koje je zagovaralo centralizaciju postojeće države i osiguravanjem prevlasti najbrojnijega (srpskoga) naroda u njoj (prema načelu "jedan čovjek, jedan glas").

Raspadom SKJ srbijansko vodstvo nije moglo ostvariti svoje namjere stvaranjemtj. stvaranje jake centralne vlasti u Beogradu koje bi okupilo sve Srbe u jednoj državi, i. sadaOvako je ostala samo jedna opcija tj. opcija s oružanom agresijom i pripajanjem Srbiji velikoga dijela teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.<ref>[[Ante Nazor]], [http://web.archive.org/web/20140427190812/http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4072012/domovinskirat.asp Domovinski rat], Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata u suradnji s Hrvatskim vojnikom objavljuje autentične dokumente i memoarsko gradivo vezano uz Domovinski rat, Pokušaj uvodjenja izvanrednog stanja u Hrvatsku (pristupljeno 17. ožujka 2013.)</ref> Da bi ostvarili svoj cilj unitarne države tadašnje srbijansko vodstvo trebala je pomoć vrha Jugoslavenske narodne armije (JNA), i tvariva koje je ona posjedovala.

Raspadnom SKJ dolazi do stvaranja dviju dominatnih struja unutar SFRJ. Na jednoj strani su SR Slovenija i SR Hrvatska u kojoj SK Slovenije i SK Hrvatske odlučuju da idu prema demokratizaciji društva i prema slobonim izborima, dok na drugoj strani stoji blok oko SR Srbije koja zagovara put prema centralizaciji države. Ove dvije struje nisu bile kompatibilne, i bez obzira na mogućnost kompromizakompromisa između dviju struja oko stvaranja labave federacije ili konfederacije, rukovostvo oko SR Srbije nije bilo spremno na kompromise. Rukovodstvo SR Srbije oslanjalo se na moć JNA, a isto su se oslanjale na podršku Velike Britanije, Francuske, SADa i drugih zemalja svijeta koji nisu htjeli racijepkavanje SFRJ na manje jedinice. Američki predsjednik Geroge Bush stariji javno se izrazio 1990. godine da ne želi rascijepkanu Jugoslaviju. U mnogo čemu, svaka pomisao o Hrvatskoj koja ima svoju većinsku reprezentativnu zakonodavnu vlast, dočekano je sa skepsom i protivnici takve demokratske Hrvatske uvijek su se vraćali na doba između 1941. godine kada je nastala Nezavisna država Hrvatska. Ovo poistovjećivanje nove vlasti s onom iz NDH, bila je osnovni klin razdora koji su koristili oni koji su htjeli da pobuna nastane i da se raširi u Hrvatskoj. Isto tako stvaranjem demokratske Hrvatske, otvarala su se vrata u kojim će se u javnosti debatati i neka druga pitanja koja nisu bila poželjna mnogim osobama na vrhu tadašnjeg SFRJ kao žrtve poslje 2. svjetskog rata, političkih progona, itd. Nakon slobodnih [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|višestranačkih izbora]] [[1990.]] godine u Hrvatskoj, dio [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]] bio je nezadovoljan ishodom demokratskih izbora jer većinsku vlast dobila je [[HDZ]] na čelu s dromdr [[Franjo Tuđman|Franjom Tuđmanom]]. Ovo nezadovoljstvo i neprihvaćanje iskoristili su srbijanski političari i služba iz [[Beograd]]a gdje umjesto zagovaranja demokratskoga dijaloga između novih vlasti i naroda unutar SR Hrvatske, preusmjerili su svoje djelovanje na stvaranje razdora između Hrvatske vlade i Srba koji su živjeli na tom području. To stvaranje nepovjerenja i razdora, kasnije je dovelo do napetosti koje su izmake kontroli i u kratko vrijeme preraslo u nasilno djelovanje i poslje u otvoreni oružani sukob.

[[Datoteka:Srpske barikade.jpg|thumb|desno|Barikade Balvan-revolucije iz kolovoza 1990.]] Retorika iz srpskih medija i lokalnih političara stvorili su atmosferu panike, krize, straha, tjeskobe, i nepovjerenja. Retorika je bila jednostavna stvoriti unutrašnju i vanjsku grupu, rabeći logičke pogriješke osobito rabeći [[ad hominem]] način govora i argumente [[slamnati|slamnatog]] gdje je svako spominanje riječi Hrvat ili Hrvatski bio positovjećen s NDH, i gdjes jeustašama. svakoSvako istjecanje hrvatskih simbola isto tako bio poistovjećen s NDH. Tako se kroz kratko vrijeme stvorilo osjećaj konstantnog napada, konstantne opasnosti i tako se razvio bunkerski mentalitet kod lokalnog stanovništa. Ovom osjećaju su samo potpirivali događaji koji su se zbili u ovom redosljedom:

Uz barikade bile su postavljene oružane straže, koje su onemogućavale ikakav pokušaj prolaska njima nepodobnim osobama - Hrvatima, odnosno svim vozilima hrvatskih registracijskih pločica. MUP Hrvatske pripremio je tri helikoptera sa specijalim snagama koje su istog dana poletjele iz Lučkog prema Kninu, radi deblokade cesta i uspostavljanja redarstvene vlasti. Tijekom leta helikoptere su iznad [[Ogulin]]a presrela dva zrakoplova [[MIG-21]] Ratnog zrakopolstva [[JNA]], i pod prijetnjom obaranjem MUP-ovi su se helikopteri morali vratiti na svoju polazišnu točku.<ref>[http://www.pgz.udvdr.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=48:zrak-jed-spec-pol-mup-a-rh&catid=35:ratne-postrojbe-i-zap-grada-zagreba&Itemid=50 Zrakoplovna jedinica specijalne policije MUP-a RH], Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH - podružnica Grada Zagreba, pristupljeno 27. prosinca 2015.</ref> Nastojanje hrvatske policije da na pobunjenom području uspostavi javni red i mir onemogućila je federalna - Jugoslavenska narodna armija (JNA), uz prijetnju oružanoga djelovanja. Svojim uplitanjem u ovu krizu JNA je pokazala pristranost, isto tako JNA je prekoračila svoje ovlasti jer za takvu intervenciju bila je potrebno dopuštenje od Saveznog predsjedništva Jugoslavije, kojeg nisu imali. Svojom pristranoštu JNA je dala do znanje pobunjenicima da imaju saveznika na svojoj stani u kojem se mogu pouzdati u svojoj borbi s Hrvatskom državom.

Pobuna se kasnije eskalirala u vidu paljenju crkava, zatim kuća, rušenju grobova i ubijanju civila. Kad je MUP RH poslao osoblje za zaustaviti nasilje, JNA otvoreno se stavlja na stranu terorista i djeluje izvan svog mandata (vojska se bavi vanjskim neprijateljem) ometajući rad policije. Presreli su vojnim zrakoplovima helikoptere MUP-a RH koji su pošli zaustaviti pobunu te su uz prijetnju rušenjem helikopter morao vratiti. Drugih puta JNA razdvajala je "zaraćene strane", iako to uopće nije bio njen mandat jer za to nisu dobili odobrenje od federalnih vlasti. JNA svojom intervencijom spasila stranu pobunjeničkih terorista od poraza, ia poslje je rušila i helikoptere međunarodnih promatrača. Kad su se hrvatske vojno-redarstvene snage konsolidirale, JNA je morala slati sve jače snage, najprije zrakoplovstvo, pa tenkovskim kolone, ratnu mornaricu, paravojnim postrojbama. Uz to, uz JNA i iza i ispred nje uvijek su seišle kretaliparavojne teroristi,snage navodni civilipobunjenika, akoji zapravouz snajperisti,vojne diverzanti,operacije ljudisu koji vrše korekturu vatre,vršili ubijajuteror i paleubojstva. Uslijedila su bombardiranja gradova i sela.<ref name="paleži"/>