Razlika između inačica stranice »Staroslavenski jezik«

bez sažetka
Staroslavenski jezik razvio se na osnovi jednog [[Makedonija (regija)|makedonskog]] govora u okolici [[Solun]]a. No, bila je poznata i takozvana [[panonska teorija]] koju su posebno zastupali [[Franc Miklošič]] i [[Jernej Kopitar]]. Oni su tvrdili da se [[njemački|njemačka]], [[latinski|latinska]] i [[mađarski|mađarska]] obilježja staroslavenskog mogu objasniti samo činjenicom da je osnova staroslavenskome bio panonski govor. Ta je teorija nazvana panonskom. No, susreli su se i s problemima – kako objasniti tipične makedonske odraze ''št'' i ''žd'' (od [[praslavenski jezik|praslavenskih]] ''*t’'' i ''*d’''). To su riješili tako da su pronašli [[mađarski|mađarske]] [[posuđenice]] koje sadrže te glasove, a oni su ih mogli dobiti jedino posuđivanjem od panonskih Slavena.
 
Ali, to je opovrgnuo [[Vatroslav Jagić]] objasnivši da su [[Mađarska|Mađari]] primili te [[posuđenice]] u doba seobe, kad su se [[Bugarska|Bugari]] i [[Makedonija|Makedonci]] selili prema svojim današnjim domovinama. Tu je [[makedonska teorija|makedonsku teoriju]] učvrstio i njegov učenik [[Vatroslav Oblak]] organiziravši [[dijalektologija|dijalektološku]] ekspediciju u okolici [[Solun]]a. [[1896.]] svojim je ''Makedonskim studijama'' dokazao povezanost makedonskog govora sa staroslavenskim jezikom. Tako je nastala danas priznata makedonska teorija.
 
== Kanon staroslavenskih spisa ==
563

uređivanja