Staroslavenski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika Sashko1999 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Tulkas Astaldo Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 4:
[[Datoteka:Cyril and Methodius.jpg|mini|[[Jan Matějko]]: Sveti [[Ćiril i Metod]]]]
'''Staroslavenski jezik ''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=chu chu]; zvan i '''starocrkvenoslavenski''', '''crkvenoslavenski''', '''staromakedonski''' i '''starobugarski'''; česta kratica na [[engleski jezik|engleskom]] ''OCS'' = ''Old Church Slavic'') prvi je književni [[slavenski jezici|slavenski jezik]], kreiran na osnovi [[
== Stvaranje ==
Redak 34:
U starim se spisima taj jezik nazivao jednostavno - slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}. U 5. glavi Žitja ''Metodova'' [[bizant]]ski car [[Mihajlo III.]] govori Ćirilu i Metodu da su oni [[Solun]]jani, a da Solunjani ''v{{Unicode|ь}}si čisto slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky bes{{Unicode|ĕ}}duj{{Unicode|ǫ}}t{{Unicode|ъ}}. U 15. glavi piše da je Metod preveo knjige ''ot{{Unicode|ъ}} gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}ska j{{Unicode|ę}}zyka v{{Unicode|ъ}} slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sk{{Unicode|ъ}}'', a u 17. da Metodovi učenici poslije njegove smrti ''latin{{Unicode|ь}}sky i gr{{Unicode|ь}}č{{Unicode|ь}}sky i slov{{Unicode|ĕ}}n{{Unicode|ь}}sky s{{Unicode|ъ}}tr{{Unicode|ĕ}}biš{{Unicode|ę}}'', a isti naziv koristi i bizantski pisac [[Jovan Egzarh]]. Pridjev ''slavenski'' koristio se za imenovanje književnog jezika Slavena i slavenskih idioma.
Staroslavenski se razvio na osnovi jednog [[Makedonija
Osim dvaju spomenutih naziva zbog narodne osnove, koristila su se još dva zbog uporabe - '''starocrkvenoslavenski''' i '''crkvenoslavenski'''. Naime, staroslavenski jezik bio je književni jezik liturgijskih spisa. On nije bio govorni jezik starih Slavena, bio je usko vezan uz sakralnu književnost, nastalu prevođenjem grčkih izvornika (što se očitovalo u brojnim leksičkim, morfološkim i sintaktičkim grecizmima). No, staroslavenski jezik koristio se i za profane svrhe (pravni spisi i književnost općenito) čim su mu prilike to dopustile.
Redak 51:
== Podrijetlo ==
Staroslavenski jezik razvio se na osnovi jednog [[
Ali, to je opovrgnuo [[Vatroslav Jagić]] objasnivši da su [[Mađarska|Mađari]] primili te [[posuđenice]] u doba seobe, kad su se [[Bugarska|Bugari]] i [[Makedonija|Makedonci]] selili prema svojim današnjim domovinama. Tu je [[makedonska teorija|makedonsku teoriju]] učvrstio i njegov učenik [[Vatroslav Oblak]] organiziravši [[dijalektologija|dijalektološku]] ekspediciju u okolici [[Solun]]a. [[1896.]] svojim je ''Makedonskim studijama'' dokazao povezanost makedonskog govora sa staroslavenskim jezikom. Tako je nastala danas priznata makedonska teorija.
== Kanon staroslavenskih spisa ==
|