Kalcedonsko vjerovanje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
U vrijeme kristološke rasprave o tome jesu li u Kristu prisutne dvije naravi, ljudska i božanska, ili samo jedna, božanska, Kalcedonsko vjerovanje jasno je izreklo vjeru u dvije naravi u Kristu. One nisu međusobno pomiješane i božanska narav nije poništila ljudsku.
 
Takav nauk nije prihvatila [[Aleksandrija|aleksandrijska]] Crkva, jer ga je vidjela kao odstupanje od nauka [[Sveti Ćiril Aleksandrijski|Ćirila Aleksandrijskog]] o Kristovu jedinstvu. Stoga je ova Crkva držala da je trebalo biti proglašeno da je Krist »od dvije naravi«, a ne »u dvije naravi.« Takav se nauk naziva »[[Miafizitizam|miafizitizam]]«, premda ga se često pogrešno imenuje »[[Monofizitizam|monofizitizmom]].« Prema njemu nastala je i podjela među Crkvama, budući da su miafizitizam prihvatile [[Koptska crkva|Koptska]] i Etiopska Crkva, te »jakobitske« Crkve u Siriji i Armeniji. Zajednički se one nazivaju [[Istočne pravoslavne Crkve|Istočno pravoslavnim Crkvama]].
 
Ipak, u drugoj polovici 20. stoljeća njihov miafizitski nauk prihvaćen je kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere, a to su potvrdili [[carigrad]]ski patrijar [[Bartolomej I.]] u ime [[pravoslavlje|Pravoslavnih Crkava]], te papa [[Ivan Pavao II.]] u ime [[Katoličanstvo|Katoličke Crkve]].