Dioskur I. Aleksandrijski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
prijevod en. članka "Pope Dioscorus I of Alexandria"
 
Redak 64:
Branitelji Dioskura tvrde da je Eutih bio ortodoksan u vrijeme svoje rehabilitacije, a da je tek kasnije prešao u herezu, da je Flavian bio nestorijanac i da je papa Lav I. podupirao nestorijanizam.
Još jedan kontroverzni aspekt Dioskurova naslijeđa je optužba, koju često postavljaju kalcedonske crkve, a to je da su Orijentalne pravoslavne Crkve prihvate eutihianizam.
One poriču ovu optužbu, tvrdeći da odbacuju i monofizitizam Eutiha, kojega smatraju heretikom, kao i [[Diofizitizam|diofizitizam]] koji je usvojio Sabor Kalcedona, a koje oni izjednačavaju s nestorijanizmom; za doktrinu koju nazivaju [[Miafizitizam|mifizitizam]], odnosno da u Isusu Kristu , Božansko i Čovječstvo postoje kao "jedna božanska narav" (mia physis), za razliku od ortodoksnog kalcedonskog učenja božanske i ljudske prirode ujedinjene u jednoj osobi (hypostasis) Isusa Krista, "potpuno Boga i potpuno Čovjeka", "hipostatska unija<ref name="V">{{cite web |url=http://www.veritas.hr/casopisi/2007_09/09_2007_crtice.html|title=Hipostatska unija|website=Wikipedia|access-date=1 February 2018|quote=|language=Hrvatski |trans-title=Hipostatska unija}}</ref>".<br><br>
U posljednje vrijeme, orijentalne pravoslavne crkve sudjelovale su u ekumenskom dijalogu s katoličkim i Istočnim pravoslavnim Crkvama o pitanjima Dioskurovog dana. U svibnju 1973. papa Shenouda III.<ref name="W7">{{cite web |url=https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Shenouda_III_of_Alexandria|title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski|website=Wikipedia|access-date=1 February 2018|quote=|language=Engleski|trans-title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski}}</ref>iz Aleksandrije posjetio je papu [[Pavao VI.|Pavla VI.]] u Rimu i objavio zajedničku vjeru u prirodu Krista, pitanje koje je uzrokovalo raskol crkvena kalcedonskom Saboru.<br>
Slična deklaracija je postignuta između Orijentalne i Istočne pravoslavne Crkve 1990. godine u Ženevi, kojom prigodom su se obje strane složile u osudi nestorijskih i euthijanskih "krivovjerja" odbacujući tumačenja ekumenskih vijeća koja se u potpunosti ne slažu s učenjem trećeg ekumenskog sabora kao i sa pismom (433.) Ćirila Aleksandrijskog Ivanu Antiohijskom. Također su se složili ukloniti anateme i osude prošlosti. U ljeto 2001. koptski pravoslavci i grčki pravoslavni patrijarhnici u Aleksandriji složili su se međusobno priznati krštenja koja se izvode u crkvama drugih.