Ćiril Aleksandrijski: razlika između inačica

Velika borba u Ćirilovu životu počela je nakon [[428]]. godine kada je glasoviti [[Antiohija|antiohijski]] propovjednik [[Nestorije]] postao [[Carigradska patrijaršija|carigradski patrijarh]]. Nestorije je podržavao Anastazija, jednoga od svojih kapelana, koji je propovijedao da se [[sveta Marija|Mariju]] ne smije nazivati ''Theotokos'' ([[Bogorodica|Bogorodicom]]) jer je ona samo majka [[Isus|Kristova]] čovještva. Nestorije je bio predstavnik antiohijske škole i kad je postao patrijarh počeo je širiti i javno izlagati nauk da su u Kristu dvije naravi, božanska i ljudska, koje je međutim podrazumijevao vrlo slično osobama. Nestorijevi protivnici ubrzo su dobili podršku Ćirila koji se prvi put suprostavio Nestoriju u [[uskrs|uskršnjoj]] poslanici br. 17., [[429]]. godine. On se u ovu borbu upustio strastveno jer je po Nestorijevu nauku udario kao po krivovjerju. O tome je obavjestio papu [[Celestin I.|Celestina I.]] Papa u pismu od [[11. kolovoza]] [[430]]. godine naredio je Nestoriju da po primitku pisma mora pismeno opozvati svoj nauk u roku od deset dana. Ako to ne učini bit će izopčen iz crkvenog zajedništva. Taj dokument trebao je Ćiril predati Nestoriju i ako on odbije nalog neka ga Ćiril svrgne s carigradske biskupske stolice. Ćiril je prihvatio papin nalog te protiv Nestorija sastavio glasovitih dvanaest ''[[anatema]]'' (prokletstva) kakve nisu mogle biti teološki prihvatljive nijednom sljedbeniku antiohijske teološke struje. Nestorije se obratio caru [[Teodozije II.|Teodoziju II.]], što je imalo za ishod sazivanje [[Efeški sabor|općeg sabora u Efezu]] [[431]]. godine. Ćiril je vodio taj sabor i postigao da Nestorije bude osuđen i nije htio čekati dolazak svih istočnih biskupa, pa i samih papinih legata. Sabor je u [[Efez]]u [[22. lipnja]] [[431]]. godine proglasio člankom vjere da je Marija Bogorodica i time udario dogmatske temelje štovanja Majke Božje. No Ćirilov protivnik i suparnik [[Ivan od Antiohije|Ivan Antiohijski]], Nestorijev prijatelj, sazvao je protiv njega sabor, na kojem su se skupila 43 biskupa, a carski su vojnici Ćirila uhvatili i bacili u zatvor. Dok je on u zatvoru pisao ''Tumačenje 12 poglavlja'', njegovi su sljedbenici uspjeli uvjeriti cara da i on osudi Nestorija te ga svrgne s biskupske stolice. Teodozije II. najprije je prihvatio obje odluke ali je ubrzo poništio Ćirilovu osudu Nestorija. Tako je Ćiril nekoliko mjeseci proboravio u tamnici u Efezu. Vrativši se u Aleksandriju, nastojao je oko izmirenja. Godine [[433]]. došlo je do sporazuma na temelju formule koju je sastavio vjerojatno [[Teodor Cirski]]. U toj formuli ispovjedanje vjere naziva Bl. Djevicu Mariju Bogorodicom, a sjedinjenje obiju naravi u utjelovljenom Kristu naziva se ''asyghytos henosis'' – nesmiješano jedinstvo. Pod utjecajem [[Izidor Peluzijski|Izidora Peluzijskog]], učenika sv. Ivana Zlatoustoga, Ćiril je korigirao i svoj stav prema Ivanu Zlatoustom, te njegovo ime unio u [[diptih]]e aleksandrijske Crkve. Ćiril je umro u Aleksandriji [[444]]. godine.