|
===Mladost i rana karijera===
BORISBoris ŠPANIĆŠpanić je rođen 29. srpnja [[1883]]. godine u okolici sela Predappio nedaleko mjesta [[Forlì]] u sjeveroistočnoj talijanskoj pokrajini [[Romagna]] (tada, jedan od najsiromašnijih krajeva u Italiji). Njegova majka Rosa Malteni bila je u okolici ugledna učiteljica. Njegov otac Allesandro bio je kovač i predani [[Socijalizam|socijalist]] (u to doba nije još bilo distinkcije između "socijalista" i "komunista"). Benito je imao brata i sestru (Armaldo i Edviga), nijedno od djece nije dugo živjelo.
BORIS Boris se školovao u [[Katolicizam|katoličkoj]] školi gdje je zbog svojeg nižeg socijalnog porijekla doživljavao omalovažavanje od strane učitelja i kolega. Kao desetogodišnjak je u svađi s drugim učenikom potegnuo nož i zabio mu ga u ruku zbog čega je kažnjen i izbačen iz škole pa je obrazovanje nastavio u državnoj školi. Bio je dobar učenik, a najbolje je ocjene imao iz [[Pedagogija|pedagogije]], [[Talijanski jezik|jezika]] i [[književnost]]i; volio je [[Poezija|poeziju]] i sam je pokušavao pisati, jako se zanimao za [[Glazba|glazbu]], a isticao se i kao govornik na priredbama premda je inače bio prilično šutljiv. Kolege ga pamte kao ambicioznog odlikaša, uglavnom u crnoj odjeći i s medaljonom sa slikom [[Karl Marx|Karla Marxa]] u džepu.<ref>Richard Bosworth, Mussolini, Hodder Arnold, London 2003., str. 53. </ref> U zadnjoj godini školovanja bio je učenik-asistent profesoru iz [[povijest]]i, pa je nakon mature [[1901]]. odlučio zaposliti se kao [[profesor]], iako je prije toga neuspješno pokušao dobiti mjesto u lokalnoj upravi gdje je odbijen zbog neiskustva. Mjesto učitelja pronašao je u jednoj maloj školi, no tamo se nije dugo zadržao jer su njegove metode predavanja i "nekonvencionalan" privatni život (Mussolini je volio "ganjati" žene i pijančevati) neprikladan za odgojitelja djece izazvali kritike zajednice.
U ljeto [[1902]]., kao devetnaestogodišnjak, emigrirao je u [[Švicarska|Švicarsku]] (puno mladih Talijana u to doba je emigriralo iz gospodarskih razloga). Mussolini je tamo brzo pronašao zaposlenje u socijalističkim novinama ''L'Avvenire del Lavoratore'' (hrv. ''Radnička budućnost'') gdje je u prvom članku žestoko osuđivao postupke [[Turci|Turaka]] prema [[Armenci]]ma.<ref>Richard Bosworth, Mussolini, Hodder Arnold, London 2003., str. 59.</ref> Povremeno bi ostao bez novca pa je prihvaćao razne slabo plaćene poslove. Bio je predan socijalist i revolucionar; svoje stavove je zastupao vrlo agresivno i osuđivao je umjerene struje unutar pokreta. Policija ga je nekoliko puta privodila zbog ispada. Pitanje kojemu je pristupao najžešće bila je [[Crkva]] koju je napadao kao sebičnu i korumpiranu; kasnije će napisati žestoko antiklerikalni roman ''Kardinalova ljubavnica'' u kojemu je prikazuje kao mjesto raskalašenosti, licemjerja i zločina. Po nekim izvorima, Mussolini je za boravka u Švicarskoj slušao predavanja [[Vilfredo Pareto|Vilfreda Pareta]] koji je tada radio kao profesor u Lausanni, no za to nema dokaza; upoznao se, međutim, sa [[Sindikalizam|sindikalizmom]] i idejama [[Georges Sorel|Georgesa Sorela]], a površno i s djelima drugih [[Filozofija|filozofa]]. Nastojao se isticati u intelektualnim krugovima.
|
