Dioskur I. Aleksandrijski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje referenci |
|||
Redak 14:
| mjesto_rođenja = [[Egipat]]
| datum_smrti = rujan 454.
| mjesto_smrti = Otok Gangra, Paphlagonia
|svetac = svetac
| slavi se u = [[Koptska Crkva]]<br>[[Istočne pravoslavne Crkve]]
Redak 24:
||}}
'''Dioskur I. Aleksandrijski''' (Egipat ? - otok Gangra, rujan 454,) 27. papa
[[kalcedonski sabor|Kalcedonski Sabor]] ga je izopćio 451. godine, ali je, posljedično, bio priznat patrijarhom [[Koptska Crkva|Koptske Crkve]] što je i obavljao sve do
svoje smrti. Umro je u prognanstvu na otoku Gangra
==Rani život==
Redak 40:
449. godine car [[Teodozije II.]] sazva drugi Efeški Sabor<ref name=W1">{{cite web|url=https://en.wikipedia.org/wiki/Second_Council_of_Ephesus|title=Efeški Sabor|website=Proleksis Enciklopedija|access-date=31 January 2018|quote=|language=Hrvatski|trans-title=Efeški Sabor}}</ref>
U spomen na Ćirilovu ulogu tijekom Sabora 431. godine, car je zatražio od Dioskura da predsjeda sastancima. Vijeće je kasnije odlučilo rehabilitirati Eutiha, te svrgnuti Flaviana, kao i
Euzebija iz Dorileja, Theoderita iz Sirusa, Ibasa iz [[Edessa|Edese]] i
▲website=Wikipedia|access-date=31 January 2018|quote=|language=Engleski |trans-title=Domino II. Antiohijski}}</ref> Antiohijskog. Izaslanici pape Lava su prosvjedovali, ali su bili zanemareni. Papa Lav je vijeće nazvao "sinodom robova" i njihove odluke proglasio nevažećim.<br>
▲2018|quote=|language=English |trans-title=Pulherija}}</ref>, koja je imala značajnu, iako promjenjivu političku moć tijekom vladavine njezina brata, osigurala je nasljednika tako što je 25. studenog 450. izabrala [[Marcijan]]a za svoga supružnika, pri čemu, istovremeno, nije prekršila svoj zavjet djevičanstva. Umrla je tri godine kasnije, u srpnju 453. godine. Pulheria je uvelike utjecala na kršćansku Crkvu i njen teološki razvoj osnivanjem dva najvažnija ekumenska sbora u crkvenoj povijesti, točnije onih iz Efeza i Kalcedona, po kojima je Crkva vladala na kristološkim propisima.
Savjetovala se s Papom Lavom o sazivanju novog vijeća, prikupljajući potpise da se njegovo djelo "Tomos" uvede kao temeljni dokument za novo vijeće, ali je, protiv Lavove želje, inzistirala da se vijeće ne smije održavati u Italiji nego na Istoku.
Na sboru Kalcedona 451. godine, Dioskur je izrazio spremnost da osudi Eutiha. Prema zapisniku Sabora Kalcedona, Dioskur je izjavio: "Ako Eutih drži mišljenje suprotno doktrinama Crkve, zaslužuje ne samo kaznu nego i vatru pakla. Jer moja je briga za katoličku i apostolsku vjeru, a ne za bilo koje ljudsko biće ".
Line 60 ⟶ 58:
Orijentalne pravoslavne crkve ostaju u neslaganju s Istočnim pravoslavnim i katoličkim crkvama u pogledu Dioskurovog karaktera i položaja. S jedne strane se smatra svetim od strane Koptskih, Sirijskih i drugih Orijentalnih pravoslavnih Crkava, dok su ga Istočne pravoslavne i katoličke Crkve često smatrale heretikom.
Neki suvremeni teolozi sugeriraju da su i Lav I. i Dioskur bili ortodoksni u svom suglasju sa Dvanaest poglavlja Svetog Ćirila, iako ih neki (još uvijek) obojicu smatraju hereticima.
Neki komentatori kao što su Anatolius i John Romanides
Branitelji Dioskura tvrde da je Eutih bio ortodoksan u vrijeme svoje rehabilitacije, a da je tek kasnije prešao u herezu, da je Flavian bio nestorijanac i da je papa Lav I. podupirao nestorijanizam.
Još jedan kontroverzni aspekt Dioskurova naslijeđa je optužba, koju često postavljaju kalcedonske crkve, a to je da su Orijentalne pravoslavne Crkve prihvate eutihianizam.
One poriču ovu optužbu, tvrdeći da odbacuju i monofizitizam Eutiha, kojega smatraju heretikom, kao i [[Duofizitizam|duofizitizam]]
U posljednje vrijeme, orijentalne pravoslavne crkve sudjelovale su u ekumenskom dijalogu s katoličkim i Istočnim pravoslavnim Crkvama u raspravama oko štovanja Dioskurovog dana. U svibnju 1973. papa Shenouda III.<ref name="W7">{{cite web |url=https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Shenouda_III_of_Alexandria|title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski|website=Wikipedia|access-date=1 February 2018|quote=|language=Engleski|trans-title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski}}</ref>iz Aleksandrije posjetio je papu [[Pavao VI.|Pavla VI.]] u Rimu i objavio zajedničku vjeru u prirodu Isusa Krista, pitanja koje je uzrokovalo crkveni raskol na kalcedonskom Saboru.<br>
Slična deklaracija je postignuta između Orijentalne i Istočne pravoslavne Crkve 1990. godine u Ženevi, kojom prigodom su se obje strane složile u osudi nestorijskih i euthijanskih "krivovjerja" odbacujući tumačenja ekumenskih vijeća koja se u potpunosti ne slažu s učenjem trećeg ekumenskog sabora kao i sa pismom (433.) Ćirila Aleksandrijskog Ivanu Antiohijskom. Također su se složili ukloniti anateme i osude prošlosti. U ljeto 2001. koptski pravoslavci i grčki pravoslavni patrijarhnici u Aleksandriji složili su se međusobno priznati krštenja koja se izvode u crkvama drugih.
==References==
{{reflist
[[Kategorija:Kršćanstvo]]
| |||