Inačica od 5. veljače 2018. u 21:21 uredi Darrad2009 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.997 edits m uklanjanje referenci ← Starija izmjena		Inačica od 5. veljače 2018. u 21:52 uredi ukloni ovu izmjenu Darrad2009 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.997 edits m uklanjanje wiki referenci Novija izmjena →
Redak 62: Još jedan kontroverzni aspekt Dioskurova naslijeđa je optužba, koju često postavljaju kalcedonske crkve, a to je da su Orijentalne pravoslavne Crkve prihvate eutihianizam. One poriču ovu optužbu, tvrdeći da odbacuju i monofizitizam Eutiha, kojega smatraju heretikom, kao i [[Duofizitizam\|duofizitizam]] koji je usvojio Sabor Kalcedona, a koje oni izjednačavaju s nestorijanizmom; doktrinu koju nazivaju [[Miafizitizam\|mifizitizam]], odnosno da u Isusu Kristu , Božansko i Čovječstvo postoje kao "jedna božanska narav" (mia physis), za razliku od ortodoksnog kalcedonskog učenja božanske i ljudske prirode ujedinjene u jednoj osobi (hypostasis) Isusa Krista, "pravog Boga i pravog Čovjeka", "hipostatska unija".<br><br> U posljednje vrijeme, orijentalne pravoslavne crkve sudjelovale su u ekumenskom dijalogu s katoličkim i Istočnim pravoslavnim Crkvama u raspravama oko štovanja Dioskurovog dana. U svibnju 1973. papa Shenouda III.~~<ref~~ name="W7">{{cite web \|url=https://en.wikipedia.org/wiki/Pope_Shenouda_III_of_Alexandria\|title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski\|website=Wikipedia\|access-date=1 February 2018\|quote=\|language=Engleski\|trans-title=Papa Shenouda III. Aleksandrijski}}</ref>iz Aleksandrije posjetio je papu [[Pavao VI.\|Pavla VI.]] u Rimu i objavio zajedničku vjeru u prirodu Isusa Krista, pitanja koje je uzrokovalo crkveni raskol na kalcedonskom Saboru.<br> Slična deklaracija je postignuta između Orijentalne i Istočne pravoslavne Crkve 1990. godine u Ženevi, kojom prigodom su se obje strane složile u osudi nestorijskih i euthijanskih "krivovjerja" odbacujući tumačenja ekumenskih vijeća koja se u potpunosti ne slažu s učenjem trećeg ekumenskog sabora kao i sa pismom (433.) Ćirila Aleksandrijskog Ivanu Antiohijskom. Također su se složili ukloniti anateme i osude prošlosti. U ljeto 2001. koptski pravoslavci i grčki pravoslavni patrijarhnici u Aleksandriji složili su se međusobno priznati krštenja koja se izvode u crkvama drugih.

Dioskur I. Aleksandrijski: razlika između inačica