Razlika između inačica stranice »Televizija«

Dodano 3.558 bajtova ,  prije 3 godine
Nadopunio Televizija
(Nadopunio Televizija)
[[Datotekadatoteka:Braun HF 1.jpg|mini|desno|250px|Televizijski prijamnik iz [[1958]].]]
'''Televizija''' ([[grčki jezik|grč.]] ''tele'' = daleko + [[latinski jezik|lat.]] ''visio'' = gledanje, [[hrvatski jezik|hrv.]] ''dalekovidnica''), skraćeno '''TV''', općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih slika, bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom. Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo [[televizor]]), te [[televizijska tvrtka|televizijsku tvrtku]] ([[HRT]], [[RTL Televizija|RTL]] i [[Nova TV]] su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj).
 
[[datoteka:Cptvdisplay.jpg|mini|desno|250px|Televizijski prijamnici iz [[2008]].]]
Prvi koji je smislio riječ televizija bio je ruski znanstvenik Konstantin Perskyl, na Prvom kongresu o elektricitetu u Parizu 1900. godine. On je spajajući grčku i latinskiu riječ, grč. tele = daleko + lat. visio = gledanje, slika, prikaz, hrv. dalekovidnica) smislio termin televizija.
 
Međutim, nije bilo dovoljno smisliti ime, škot John Logie Baird postigao je 25. listopada 1925. ono što nikom do tada nije uspijelo: prenio je prvu televizijsku sliku na udaljenost od nekoliko metara. Princip je postavljen, trebalo ga je samo nastaviti dalje usavršavati, tako se uskoro tih nekoliko metara pretvorilo u nekoliko kilometara, a svi smo svjedoci kako je nastavilo dalje.
[[Datotekadatoteka:Ikegami HK355 & HK355P 20070214.jpg|minijaturamini|desno|250px|Televizijske [[Kamera|kamere]].]]
 
[[datoteka:Broadcasting1.JPG|mini|desno|250px|[[Radiodifuzija|Radiodifuzijska]] [[antena]] u [[Stuttgart]]u.]]
 
'''Televizija''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''television'', od [[grčki jezik|grč.]] ''tele'' =: daleko + [[latinski jezik|lat.]] ''visio'' =: gledanje, pojava, predstava; [[hrvatski jezik|hrv.]] ''dalekovidnica''), skraćeno '''TV''', općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih [[slika]], bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih zvukom[[zvuk]]om. Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo [[televizor]]), te [[televizijska tvrtka|televizijsku tvrtku]] ([[HRT]], [[RTL Televizija|RTL]] i [[Nova TV]] su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj). Dakle televizija je pojam s dva osnovna značenja:
* [[Tehnika|tehnički sustav]] koji omogućuje stvaranje, obradu, prijenos, odašiljanje i prijam električnih signala koji prenose pokretne slike, zvuk i pisane obavijesti;
* [[masovni mediji|masovni medij]] zasnovan na istoimenom tehničkom sustavu. <ref> '''televizija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60748] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018. </ref>
 
Prvi koji je smislio riječ televizija bio je ruski znanstvenik Konstantin Perskyl, na Prvom kongresu o elektricitetu u [[Pariz]]u 1900. On je spajajući grčku i latinsku riječ, grč. ''tele'': daleko + lat. ''visio'': gledanje, slika, prikaz) smislio pojam televizija. Međutim, nije bilo dovoljno smisliti ime, škot John Logie Baird postigao je 25. listopada 1925. ono što nikom do tada nije uspijelo: prenio je prvu televizijsku sliku na udaljenost od nekoliko metara. PrincipNačelo je postavljenpostavljeno, trebalo ga je samo nastaviti dalje usavršavati, tako se uskoro tih nekoliko metara pretvorilo u nekoliko kilometara, a svi smo svjedoci kako je nastavilo dalje.
 
== Objašnjenje ==
Dok se kod [[Radiodifuzija|radiodifuzije]] vrši prijenos [[akustika|akustičnih]], kod televizije se vrši prijenos optičkih utisaka. '''Televizija je, dakle, bežični prijenos slika'''. Ona se osniva na svojstvu [[fotoćelija|fotoćelije]] i [[katodna cijev|katodne cijevi]]. U fotoćeliji [[svjetlost]] se pretvara u električne [[impuls]]e, a u katodnoj cijevi [[optoelektronika|električni se impulsi pretvaraju u svjetlost]]. Na prvom načelu se osniva [[kamera]] za televizijsko snimanje, a na drugom televizijski prijamnik, to jest [[televizor]]. Prenošenje slika sastoji se u tome da se [[slika]] podijeli na vrlo mnogo djelića pomoću uskih redova. Svaka, naime i najjednostavnija slika može se smatrati kao skup različito osvijetljenih mjesta čiji je poredak svojstven za sliku o kojoj se radi. U tu svrhu televizijski [[Radio odašiljač|odašiljač]] ima uređaj koji se zove televizijski [[analizator]]. Svaki se djelić slike osvijetli prema određenom redoslijedu jedan za drugim, a svjetlost od osvijetljenih djelića pretvara se u [[električna struja|električnu struju]]. Nakon [[pojačalo|pojačanja]], ta električna struja [[Modulacija|modulira]] [[val]] nosilac visoke [[frekvencija|frekvencije]] (UKV), koji se preko [[antena|antene]] [[emisija|emitira]] u prostor u obliku [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]]. Kod televizijskog prenošenja slika treba stvoriti bar 25 [[slika]] u [[sekunda|sekundi]]. Te se slike, koje dolaze jedna za drugom, prividno sliju u cjelinu zbog [[tromost]]i našeg [[oko|oka]] i daju utisak žive slike.
 
Da bi [[modulacija]] bila dobra, treba da [[frekvencija]] vala nosioca bude za 6 do 12 puta veća od modulacijske frekvencije. Zato se u televiziji upotrebljavaju ultrakratki [[val]]ovi, dugi od 1 do 10 [[metar]]a. Takvi valovi imaju mali doseg i šire se samo na daljinu optičkog dosega. Postave li se visoke [[antena|antene]], doseg se može povećati.
 
Kod televizijskog se prijamnika strujni [[impuls]]i koji dolaze preko antene pretvaraju poslije [[pojačalo|pojačanja]] u svjetlosne impulse koji se skupljaju na zastoru televizijskog prijemnika i reproduciraju sliku. Uređaji koji vrše pretvaranje strujnih impulsa u svjetlosne, kao i sakupljanje svjetlosnih impulsa na [[zaslon]]u, zovu se integratori slika. Osim toga kod televizijskog se prijamnika broj otipkanih djelića, odnosno redova, i broj slika u sekundi, mora potpuno poklapati, to jest sinhronizirati s brojem redova i slika u odašiljačkoj televizijskoj stanici. Odatle vidimo da [[odašiljač]] i primač moraju biti sinkronizirani, to jest moraju raditi jednovremeno. U tu svrhu služi poseban uređaj za [[Sinkronizacija|sinkronizaciju]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
== Povijest televizije ==