Televizija: razlika između inačica

Dodano 930 bajtova ,  prije 4 godine
Nadopunio Televizija
(Nadopunio Televizija)
(Nadopunio Televizija)
 
[[datoteka:Broadcasting1.JPG|mini|desno|250px|[[Radiodifuzija|Radiodifuzijska]] [[antena]] u [[Stuttgart]]u.]]
 
[[datoteka:Ikonoskop 1.pdf|mini|desno|250px|[[Ikonoskop]] je elektronski [[analizator]] s mozaičnom [[fotokatoda|fotokatodom]].]]
 
'''Televizija''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''television'', od [[grčki jezik|grč.]] ''tele'': daleko + [[latinski jezik|lat.]] ''visio'': gledanje, pojava, predstava; [[hrvatski jezik|hrv.]] ''dalekovidnica''), skraćeno '''TV''', općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih [[slika]], bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih [[zvuk]]om. Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo [[televizor]]), te televizijsku tvrtku ([[HRT]], [[RTL Televizija|RTL]] i [[Nova TV]] su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj). Dakle televizija je pojam s dva osnovna značenja:
 
== Povijest televizije ==
Televizija se u svojim početcima razvijala kao mehanički sustav, koji je 1883. uveo Paul Nipkow u Njemačkoj. [[Svjetlosna jakost|Svjetlosne jakosti]] pojedinih točaka pretvarale su se u [[električni signal]] uporabom fotoćelije i rotirajućega diska sa spiralno raspoređenim otvorima ('''Nipkowljev disk'''), a za reprodukciju slike na prijamnoj strani rabio se drugi Nipkowljev disk i [[žarulja]]. Za jednu televizijsku sliku prenosilo se između 30 i 60 linija. Koristeći mehanički sustav, [[BBC]] je 1929. započeo s [[Radiodifuzija|radiodifuzijom]] televizijskoga signala u Engleskoj, a iste je godine proradilo i nekoliko televizijskih postaja u SAD-u. Sustav '''mehaničke televizije''' prestao je s radom 1935.
 
'''Elektronička televizija''' temelji se na patentima [[Vladimir Kosma Zworykin|V. K. Zworykina]] iz 1920-ih godina, koji je razvio [[elektronska cijev|elektroničku cijev]] za [[analizator|analiziranje]] ([[ikonoskop]]) te za reprodukciju slike ([[kineskop]]), u kojima se za analiziranje i reprodukciju rabio [[elektron]]ski snop. Prvi prijenos slike elektroničkom televizijom ostvario je 1927. Philo Farnsworth u svojem [[laboratorij]]u u San Franciscu. Razvoj se ubrzao 1930-ih godina kada je započela radiodifuzija televizijskoga signala u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u. Norma za sustav televizije u boji u SAD-u utvrđena je 1954., i to u okviru sustava koji je zadržao isti naziv (NTSC) kao postojeći sustav za akromatsku televiziju. Godine 1956. u Francuskoj je Henri Georges de France patentirao sustav SECAM, prvi europski sustav televizije u boji. Javno emitiranje programa u tom sustavu započelo je 1967. Walter Bruch je 1963. u Njemačkoj demonstrirao nov sustav televizije u boji nazvan PAL, kao poboljšanu inačicu sustava NTSC, a radiodifuzija u tom sustavu započela je 1967. Normu toga sustava prihvatila je većina zapadnoeuropskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, dok je norma sustava SECAM bila uvedena u većini istočnoeuropskih zemalja, koje su nakon pada komunističkih režima postupno prelazile na normu sustava PAL.
Poslije otkrića [[radio|radija]] (polovica 19. stoljeća - Nikola Tesla) koji je prenosio zvuk na daljinu putem [[radioval]]ova, te otkrića kinematografije (Prvo snimanje u povijesti tj. prvi film "Izlazak radnika iz tvornice" braće Lumiere 1895., i prve javne kinoprojekcije "Dolazak vlaka" u Grand Caffe-u u Parizu) - samo je trebalo spojiti obje tehnologije, tj. snimati osim zvuka i sliku, te osim bežičnog prijenosa opet prikazati pred gledateljima sliku i zvuk.
 
Ideja mehaničke televizije potiče još iz 19. stoljeća, Paul Gottlieb Nipkow još je 1884. zamislio ''skenirajući disk'', no prvu demonstraciju izveo je John Logie Baird's 25. Listopada 1925. godine.
Širom SAD-a u prvoj polovici 20. stoljeća rabilo se nekoliko različitih tv standarda, dok nije 1941. dogovoren jedan zajednički standard te je potom uvedena standardna slika od 525-linija.
 
U Europi je u Sovjetskom Savezu 1944. razvijen, 1946. standardiziran te 1948. je održana prva javna demonstracija 625-linijskog sustava koji je kasnije postao europskim standardom, koji je u uporabi još i danas, jer nasljednik (HDTV) sa 1080 linija je u Hrvatskoj bio jedno vrijeme u periodu eksperimentalnog emitiranja (u SAD-u se HDTV emitira komercijalno od
[[31. srpnja]] [[1996.]]<ref>http://www.wral.com/wral-tv/story/1069461/</ref>
 
== Televizija kao tehnički sustav ==
== Tehnologija ==
 
Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od [[film]]a koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno [[elektron]]skom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem ([[elektronska cijev]]). Danas se za snimanje koriste i [[poluvodič]]ki elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).