14.949
uređivanja
Razlika između inačica stranice »Televizija«
Nadopunio Televizija
(Nadopunio Televizija) |
(Nadopunio Televizija) |
||
|
[[datoteka:Broadcasting1.JPG|mini|desno|250px|[[Radiodifuzija|Radiodifuzijska]] [[antena]] u [[Stuttgart]]u.]]
[[datoteka:Ikonoskop 1.pdf|mini|desno|250px|[[Ikonoskop]] je elektronski [[analizator]] s mozaičnom [[fotokatoda|fotokatodom]].]]
'''Televizija''' ([[Engleski jezik|engl]]. ''television'', od [[grčki jezik|grč.]] ''tele'': daleko + [[latinski jezik|lat.]] ''visio'': gledanje, pojava, predstava; [[hrvatski jezik|hrv.]] ''dalekovidnica''), skraćeno '''TV''', općeniti je naziv za skup tehnologija koje omogućuju snimanje, emitiranje i prijem pokretnih [[slika]], bilo u crno-bijeloj tehnici ili u boji, popraćenih [[zvuk]]om. Riječ televizija može označavati osim cijelog televizijskog sustava i televizijski prijemnik (obično ga zovemo [[televizor]]), te televizijsku tvrtku ([[HRT]], [[RTL Televizija|RTL]] i [[Nova TV]] su primjeri tv tvrtki koje imaju državnu koncesiju za emitiranje u Hrvatskoj). Dakle televizija je pojam s dva osnovna značenja:
== Povijest televizije ==
Televizija se u svojim početcima razvijala kao mehanički sustav, koji je 1883. uveo Paul Nipkow u Njemačkoj. [[Svjetlosna jakost|Svjetlosne jakosti]] pojedinih točaka pretvarale su se u [[električni signal]] uporabom fotoćelije i rotirajućega diska sa spiralno raspoređenim otvorima ('''Nipkowljev disk'''), a za reprodukciju slike na prijamnoj strani rabio se drugi Nipkowljev disk i [[žarulja]]. Za jednu televizijsku sliku prenosilo se između 30 i 60 linija. Koristeći mehanički sustav, [[BBC]] je 1929. započeo s [[Radiodifuzija|radiodifuzijom]] televizijskoga signala u Engleskoj, a iste je godine proradilo i nekoliko televizijskih postaja u SAD-u. Sustav '''mehaničke televizije''' prestao je s radom 1935.
'''Elektronička televizija''' temelji se na patentima [[Vladimir Kosma Zworykin|V. K. Zworykina]] iz 1920-ih godina, koji je razvio [[elektronska cijev|elektroničku cijev]] za [[analizator|analiziranje]] ([[ikonoskop]]) te za reprodukciju slike ([[kineskop]]), u kojima se za analiziranje i reprodukciju rabio [[elektron]]ski snop. Prvi prijenos slike elektroničkom televizijom ostvario je 1927. Philo Farnsworth u svojem [[laboratorij]]u u San Franciscu. Razvoj se ubrzao 1930-ih godina kada je započela radiodifuzija televizijskoga signala u Engleskoj, Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u. Norma za sustav televizije u boji u SAD-u utvrđena je 1954., i to u okviru sustava koji je zadržao isti naziv (NTSC) kao postojeći sustav za akromatsku televiziju. Godine 1956. u Francuskoj je Henri Georges de France patentirao sustav SECAM, prvi europski sustav televizije u boji. Javno emitiranje programa u tom sustavu započelo je 1967. Walter Bruch je 1963. u Njemačkoj demonstrirao nov sustav televizije u boji nazvan PAL, kao poboljšanu inačicu sustava NTSC, a radiodifuzija u tom sustavu započela je 1967. Normu toga sustava prihvatila je većina zapadnoeuropskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, dok je norma sustava SECAM bila uvedena u većini istočnoeuropskih zemalja, koje su nakon pada komunističkih režima postupno prelazile na normu sustava PAL.
== Televizija kao tehnički sustav ==
Temeljni princip televizije je pretvaranje pokretne slike u električni signal pogodan za prijenos, te obrnuti proces kod prikaza. Za razliku od [[film]]a koji snima sliku na dvodimenzionalni medij, televizija mora svesti informaciju o pokretnoj slici na samo jednu dimenziju. To se postiže razlaganjem slike na pojedinačne linije koje se nalaze jedna ispod druge ("skeniranje"). U početku razvoja to se radilo mehaničkim putem (Nipkowljev disk). To je ubrzo zamijenjeno [[elektron]]skom zrakom upravljanom električnim ili magnetskim poljem ([[elektronska cijev]]). Danas se za snimanje koriste i [[poluvodič]]ki elementi s prijenosom naboja (CCD), a za prikaz postoji i više digitalnih tehnika (LCD, TFT, plazma).
| |||