Velika moa: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Dopuna članka |
||
Redak 17:
| dvoimeno_autorstvo = ([[Richard Owen|Owen]], [[1844]])
}}
'''Divovska moa''' (lat. ''Dinornis giganteus'') je izumrla vrsta [[ptice neletačice]] iz porodice [[moe|moa]]. ▼
Član je reda [[nojevke|nojevki]]. Nojevke su [[ptice neletačice]] s [[prsna kost|prsnom kosti]] bez [[rtenjača|rtenjače]]. Imaju karakteristično [[nepce]]. Podrijetlo ovih ptica postaje sve jasnije, pa mnogi shvaćaju da su preci ovih ptica mogli letjeti i odletjele su u južne krajeve, gdje su se udomaćile.▼
Živjela je na [[Južni otok|Južnom otoku]] na [[Novi Zeland|Novom Zelandu]]. [[Stanište]] su joj bile [[nizina|nizine]] ([[šuma|šume]], [[travnjak|travnjaci]], [[grm]]ovi).▼
▲
▲Član je reda
▲Živjela je na
Bila je visoka do 4 m, a teška oko 250 kg te je nekada bila najveći predstavnik ptica neletačica. Vjerojatno ih se u močvarnim područjima moglo lako uhvatiti jer postoji izuzetno mnogo fosila nađenih u močvarama. Mnogi od najočuvanijih kostura potječu iz doline piramida (Piramid Valley) u blizini North Canterburya na Novom Zelandu. Neke su životinje mumificirane i još su uvijek prekrivene kožom i perjem.
Podrijetlo moe
Kada se Novi Zeland prije 100 milijuna godina odvojio od prakontinenta Gondvane, preci moe ostali su na njemu kao zarobljeni. Ptice su živjele, razvijale se i prilagođavale raznovrsnim ekološkim uvjetima. Znanstvenici danas smatraju da je vjerojatno postojalo 12ak različitih vrsta moa. Moguće je da je populacija divovske moe nekada davno obuhvaćala 100000 ili čak i više ptica, međutim, fosilni ostaci ukazuju da je veća vjerojatnost da su ove velike ptice bile rijetke.
== Izvori ==▼
Hrana i način prehrane
Kada su Europljani prvi puta stupili na novozelandsko tlo, ono je bilo obraslo travom, pa je njihova pretpostavka bila da su moe pasle travu na tim ravnicama. Međutim, pronalaženje ostataka moe s lišćem, sjemenkama drveća i plodovima u želucu dovelo je do spoznaje da su se hranile samo šumskim biljem. Pomoću radioaktivnog ugljika dokazano je, naime, da je velik dio Novog Zelanda nekada bio prekriven šumom. Unatoč svojoj visini, koja je u svakom slučaju izazivala respekt u odnosu na druge životinje, divovska se moa hranila niskom vegetacijom. Znanstvenici smatraju da je možda čak iz zemlje iskopavala korijenje i izboje. Poput mnogih današnjih ptica i moa je jela kamenčiće kako bi lakše probavila vlaknastu hranu.
Razmnožavanje
Budući da ove ptice nisu imale neprijatelja, smatra se da su se razmnožavale polagano i u sezoni gniježđenja ženke su nesle samo jedno jaje. Gnijezda koja su nađena ispod nadsvođenih stijena to i potvrđuju. U međuvremenu su pronađena brojna jaja moa od kojih su se mnoga nalazila pored grobova uglednih Maora, koji su se proslavili kao lovci na moe a neka od njih su sadržavala polurazvijene embrije. Većina jaja žućkaste je boje ali su pronađena i svjetlozelena te tamnozelena jaja. Na svojemu velikom jajetu ženka je vjerojatno sjedila tri mjeseca a mužjak je u blizini čuvao stražu ili je svoju partnericu opskrbljivao hranom biljnog podrijetla.
Neprijatelji
Sve dok polinezijski domorodački stanovnici nisu dospjeli na Novi Zeland prije otprilike 1000 godina, divovska moa nije imala neprijatelja. Međutim, dolaskom Maora počeo je masovni lov na ove ptice, ponajprije zbog njezina ukusnog mesa, ljuske njezinih jaja koristili su kao posude, a od njezinih kostiju izrađivali su oružje i nakit. Psi i štakori uzimali su svoj danak pri čemu su ponajprije stradavale životinje koje su se gnijezdile na tlu. Sudbina moa definitivno je bila zapečaćena kada su Maori kultivirajući zemljište počeli krčiti šume spaljivanjem. Iako se tvrdi da su divovske moe viđene još u pretprošlom stoljeću, znanstvenici smatraju da su izumrle prije 400 do 500 godina.
Srodne vrste
Najbliži danas živući srodnici ove ptice tri su vrste kivija, među njima i smeđi kivi – Apterix australis. Ostale ptice neletačice ili bezgrebenke su nojevi, nandui i kazuari.
<ref>© IMP, BV/"International Masters Publishers: Enciklopedija životinja",
Skupina 7.,Izumrle životinje, kartica 12</ref>
Cehovska 2
42000 Varaždin
International Masters Publishers, s. r. o. Enciklopedija životinja",
Skupina 7.,Izumrle životinje, kartica 12</ref>
Podružnica
Tržaška cesta 85
2000 Maribor
| |||