Orson Welles: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m pravopis |
|||
Redak 126:
Iste godine je započeo dvije nove radijske serije, ''The Mercury Summer Theatre'' za CBS i ''Orson Welles Commentaries'' za [[ABC]]. Dok su se u ''Summer Theatre'' emitirale adaptacije nekih klasičnih Mercuryjevih radijskih emisija iz tridesetih, prva epizoda bila je kombinacija njegova kazališnog ''Puta oko svijeta'', i ostataka jedinog albuma glazbe Colea Portera za taj projekt. U seriji je nastupilo nekoliko originalnih članova Mercuryja, kao i Bernard Hermann. Emisija je bila predviđena za ljetne mjesece, a Welles je svoju zaradu uložio u propalu kazališnu predstavu. ''Commentaries'' je bila politička sapunica koja je nastavljala teme iz njegove kolumne u New York Postu. Opet mu je manjkalo tema, sve dok mu [[NAACP]] nije javio za slučaj Isaaca Woodwarda, crnoputog veterana Drugog svjetskog rata koji je u sukobu s policijom ostao bez oka. Welles je ostatak sezone serije posvetio Woodwardovu slučaju i bio prvi koji je to dovukao na nacionalnu razinu i šokirao sve u zemlji. Ubrzo je Wellesova lutka spaljena na Jugu, a ''Stranac'' je zabranjen u nekoliko južnih država. ABC nije mogao pronaći sponzore za emisiju pa je ubrzo otkazana. Welles nakon toga nikad više u Americi nije imao stalnu emisiju te neće ni režirati drugu bilo gdje.
Film za Cohna bio je ''[[Dama iz Šangaja]]'', snimljen [[1947]]. za Columbia Pictures. Iako je to trebao biti osrednji [[triler]], budžet je iznenada skočio kad je Cohn predložio u filmu nastupi Wellesova tadašnja otuđena supruga [[Rita Hayworth]]. Cohn je poludio nakon što je vidio Wellesovu grubu verziju, posebno zbog zbunjujuće radnje i manjka krupnih planova, te naredio veliko rezanje i presnimavanje. U montaži je izbačeno oko sat vremena Wellesova materijala. Dok je izražavao konsternaciju verzijama, Welles je posebno bio zaprepašten ''soundtrackom'', prigovarajući da bi glazbeni brojevi bili prikladniji za Disneyjev crtić. Film po premijeri smatran katastrofom. Welles se poslije prisjetio kako su ljudi izbjegavali razgovarati s njim kako bi ga poštedjeli sramote. Nedugo nakon objavljivanja, Welles i Hayworth su finalizirali razvod. Iako je film hvaljen u Europi, u SAD-u nekoliko desetljeća nije bio dobro primljen.
Kako nije uspio pronaći redateljski posao u bilo kojem velikom studiju, Welles je [[1948]]. nagovorio Republic Pictures da mu povjere režiju niskobudžetne ekranizacije ''Macbetha''. Republic nije mario zbog škotskog naglaska na ''soundtracku'' te je odgodio premijeru za gotovo godinu dana. Welles se zaputio u Europu, dok je njegov koproducent i dugogodišnji pomagač Richard Wilson prepravio ''soundtrack''. Welles se na kraju vratio, izbacio 20 minuta materijala iz filma na zahtjev Republica i snimio pripovijedanje kako bi prekrio rupe. I ovaj film je proglašen katastrofom. Krajem sedamdesetih, ''Macbeth'' je restauriran u Wellesovoj originalnoj verziji.
=== Welles u Europi (1948.-1956.) ===
Redak 142:
Na ''Othellu'' je radio od 1949. do 1951., snimajući u Europi i [[Maroko| Maroku]]. U filmu su nastupili Micheál MacLiammóir kao Iago i Hilton Edwards kao Dezdemonin otac Brabantio. Suzanne Cloutier pojavila se u ulozi Dezdemone, a Robert Coote kao Roderigo.
Snimanje je prekidano nekoliko puta jer je Welles ostajao bez novca i tražio neke druge glumačke angažmane, što je detaljno opisano u MacLiammóirovim memoarima ''Put Money in Thy Purse''. Kad je napokon prikazan na [[Filmski festival u Cannesu| Filmskom festivalu u Cannesu]] osvojio je [[Zlatna palma| Zlatnu palmu]], ali u SAD-u je prikazan tek [[1955]]., igrao je samo u [[New York]]u i [[Los Angeles]]u. Američke kopije imale su oštećenja na ''soundtracku'' tako da nije bilo zvuka u svakom trenutku tišine. Jednu od kopija za novo objavljivanje [[1992]]. je restaurirala Wellesova kćer, Beatrice Welles-Smith. Welles je [[1952]]., nakon uspjeha s radijskom emisijom ''Harry Lime'' još tražio posao u [[Engleska| Engleskoj]]. Harry Alan Towers ponudio mu je drugu seriju, ''Crni muzej'', s Wellesom kao domaćinom i pripovijedačem, koja je trajala 52 tjedna. Redatelj Herbert Wilcox ponudio mu je ulogu ubijene žrtve u filmu ''Trentov posljednji slučaj'', temeljenom na romanu E.C. Bentleyja. [[BBC]] ga je [[1953]]. angažirao da čita jednosatni izbor pjesama [[Walt Whitman| Walta Whitmana]] iz zbirke ''Song of Myself''. Towers je ponovno angažirao Wellesa, ovaj put da glumi Profesora Moriartyja u radijskoj seriji ''Pustolovine Sherlocka Holmesa'', s Johnom Gielgudom i Ralphom Richardsonom.
Krajem 1953. se vratio u [[SAD| Sjedinjene Države]] kako bi nastupio u Shakespearovom ''Kralju Learu'' koji je izravno prenošen u CBS-ovoj televizijskoj emisiji ''Omnibus''. Među glumcima su se našli i Micheál MacLiammóir i Alan Badel. Iako je dobio pozitivne kritike, čuvali su ga agenti Porezne uprave, zabranivši mu da napusti svoju hotelsku sobu kad nije u studiju da ništa ne kupuje, a cijela suma koju je zaradio otišla je na porez koji je dugovao. Welles se nakon prijenosa vratio u Englesku.
| |||