Publije Vergilije Maron: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Removing Link FA template (handled by wikidata) - The interwiki article is not featured |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 30:
Vergilije je rođen 15. listopada 70. pr. Kr. u selu Andes blizu Mantove (Mantua), u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. U ovome kraju ima [[kelti|keltskih]] i [[iliri|ilirskih]] naselja pa latinitet Vergilijevog imena nije sasvim pouzdan. Nije bio iz imućne porodice, ali je od mladosti veoma pažljivo obrazovan, za što se pobrinuo njegov otac. Mladost je Vergilije proveo djelomično u školama Kremone i [[Milano|Milana]] (Mediolanum). Potom je došao u [[Rim]] gdje je studirao [[retorika|retoriku]], [[medicina|medicinu]] i [[filozofija|filozofiju]], prvenstveno [[Epikur]]ovu kod [[Epikur|epikurejca]] Sirona, Ciceronova prijatelja.
Zbunjivi i stidljivi Vergilije nije imao uspjeha kao javni govornik te je zbog toga odustao i od odvjetničke karijere. Fizički nije bio snažan te ga tako nije čekala slava ni na bojnom polju. On je to dobro uočio pa je tako ostavio Rim i sklonuo se na svoje selo. Tamo se bavio poljeprivredom i čitao grčke pjesnike. Vergilije je već u mladosti pisao uspjele manje pjesme po uzoru na aleksandrijske pjesnike i [[neoterik]]e [[Katul]]ove družine, učeno i intimno. Nalazimo tako u njegovoj mladosti one elemente koji će biti značajni i za njegovo pjesništvo: blizinu selu i prirodi, solidno i široko obrazovanje prožeto retorikom, koja stoji pored [[poezija|poezije]] sklone erudiciji i [[artizam|artizmu]]. Nije mladog Vergilija obišlo ni ono kolebanje između filozofije i retorike, karakteristično za antičko obrazovanje u kome su se filozof i retoričar neprestano borili oko vodstva. Sačuvana je pod Vergilijevim imenom jedna kratka pjesma, u čiju autentičnost nemamo razloga sumnjati, gdje se mladi pjesnik oprašta od retorike i od pjesništva da bi se sasvim posvetio Epikurovoj filozofiji. Pa opet se i u toj pjesmi Vergilije ne oprašta sasvim i zauvijek od pjesništva — smatra da su povremeni izleti u pjesništvo čak i epikurejcu dozvoljeni. Ali pjesništvo je pobijedilo nad filozofijom, i to pjesništvo u kome je i retorika našla dosta mjesta.
U Rimu je Vergilije prijateljevao s elegičarem [[Kornelije Gal|Kornelijem Galom]], s povjesničarom Azinijem Polionom i sa Alfenom Varom, koji je po svoj prilici također pisao pjesme. Ovim prijateljima posvetio je neke od svojih »Pastirskih pjesama«, i to Galu desetu, Polionu četvrtu i osmu, Varu devetu. Na nagovor Azinija Poliona, koji je kao namjesnik trijumvira Antonija oko 43. g. pr. k. došao u Galiju, spjevao je zbirku pastirskih ekloga po uzoru na [[Teokrit]]a, »[[Bukolike]]«. Tada mu je bilo oko 28. g.
Redak 61:
Vergilije je djelom »Georgike« i spjevom »[[Eneida]]« poostao glavni predstavnik Augustova kulturnog prosvjetiteljstva, visoko cijenjen i od samog cara koji mu je osigurao udoban i miran život.
u stihovima iz maldosti, od kojih su neki sačuvanu u tzv. Vergilijevu dodatku, bio je zacijelo pod utjecajem neooterika i Katula. Prvo značajn djelo sastavljeno između 42 i 39 pr.n.e bile su Pastirske pjesme (Bucolica ili Ecolagae), 10 idila nalik na aleksandrijske grčke uzora, posebno na Teokritivu poeziju. Riječ je naime o pjesmama pastira u kojiam se slavi ljubav i nepomućen mir seoskog života, no on za razliku od svojih grčkih prethodnika alegorijsku suprostavlja seosku idilu krutoj realnosti građanskih ratova. Pastirkse pjesme Vergiliju su donijele afirmaciju i omogućile mu da uđe u Mecenov krug. Između 37 i 30. pr.n.e Vergilije piše didaktički ep u 4 knjige - Ratarske pjesme (Georgica). Svaka od knjiga posvećena je jednoj grani poljoprivrede (ratarstvu, voćarstvu, stočarstvu i pčelarstvu), te su Ratarske pjesme zacijelo njegovo najbolje djelo.
U želji da iz prve ruke upozna izvore za Eneidu 19.pr.n.e otpustova je u Atenu, no kako je općenito bio slaba zdravlja tu se razbolio i na povratku u Italju umro je u Brundiziju.
Hrvatski preporoditelj s Istre [[Antun Kalac]] preveo je na hrvatski njegova djela Ecloge i Georgicon.<ref>[http://www.gradpula.com/nova_istra/2003/sv_nikola_pp.htm Grad Pula] [[Nova Istra]], časopis za književnost, kulturološke i društvene teme. Prilozi o zavičaju. Crkva sv. Nikole u Pazinu (I) - Pazinska prepozitura i prepoziti. Piše Josip Šiklić, Pazin. </ref>
| |||