Vukovar: razlika između inačica

Nakon [[1945.]] godine u novoj jugoslavenskoj državi i šidski je kotar odvojen od hrvatskih zemalja. Ostatak Srijema, koji nije u sastavu današnje Hrvatske, izdvojen je još ranije prigodom osnivanja [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Za razliku od predratnoga "sakaćenja", u zamjenu za šidski kotar, do tada već mahom naseljen Srbima, Hrvatska je dobila [[Baranja|Baranju]] koja nikad do tad u povijesti nije bila u Hrvatskoj. Vukovarsko-iločki kraj, ostao u sastavu Hrvatske, u upravnom pogledu činio je općinu Vukovar.

 

 

U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. godine provedena je [[nacionalizacija]] dobara koja je pretvorena u državno vlasništvo. Dvije najbogatije vukovarske obitelji, Eltz i Paunović, ostaju bez cjelokupne imovine koju djelomice vlasnicima vraća Republika Hrvatska u novije vrijeme. Nakon 1948. godine, raskola sa [[SSSR|SSSR-om]] i kretanja novim putem, državno je vlasništvo postalo društvenim (koje je ''de facto'' identično radničkom dioničarstvu, bez preciziranog vlasništva u vidu dionica). U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Nažalost, industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhična. Godine [[1990.]] od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji, a samo 12% u poljoprivredi, u društvenom sektoru.

=== Vukovar u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]] i danas ===

{{glavni|Bitka za Vukovar}}

Osamostaljenjem Hrvatske [[1991.]] godine došlo je do otvorene agresije Srbije na Vukovar i Hrvatsku. Nakon što je većina srpskog stanovništva (sva srpska djeca) pobjegla iz grada, počela je [[Vukovarska bitka|bitka za Vukovar]], u kojoj su hrvatske snage branile grad protiv vojske JNA, srpskih [[Četnici|četničkih]] i drugih paravojnih postrojba i srpske vojske, koja je imala golemu premoć u ljudstvu i tehnici. Srpsko je granatiranje sravnilo grad sa zemljom. Nakon tri mjeseca ogorčenih borba, Vukovar je [[18. studenoga]] [[1991.]] godine pao u srpske ruke.

 

Nakon oslobodilačkih akcija u drugim krajevima Hrvatske [[1995.]] godine, počeli su pregovori o povratku Vukovara pod hrvatsku vlast. Lokalna je samouprava u Vukovaru počela djelovati sredinom [[1997.]] godine.

 

 

Dana [[8. lipnja]] [[1997.]] godine, ''[[Vlak mira]]'' stigao je iz [[Zagreb]]a u Vukovar. Bio je sastavljen od 21 vagona iz svih hrvatskih županija, a u njemu su bili najviši politički dužnosnici, crkveni velikodostojnici, članovi diplomatskog zbora, te brojni uglednici iz javnog, kulturnog, znanstvenog i gospodarskog života Hrvatske. On je označio povratak Hrvatske u Vukovar, u [[hrvatsko Podunavlje]], na njene istočne granice. [[Franjo Tuđman|Predsjednik Tuđman]] je nazvao ''Vlak mira'' simbolom povratka prognanika i pružanja ruke onima, koji nisu okrvavili ruke. Obraćajući se okupljenom narodu, predsjednik Tuđman je pozvao na praštanje jer pobjednik, koji ne zna praštati sije klice novih zala, a hrvatski narod to ne želi niti je želio.

Naseljavanje Hrvata u Podunavlju na današnjem vukovarskom području uslijedilo je krajem 6. i početkom 7. stoljeća, kada su Hrvati došli i na ostala hrvatska područja. Trinaeststoljetna naseljenost Hrvata dopušta da o njima govorimo kao o starosjediocima na ovom području. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara u 10. i 11. stoljeću već su svi hrvatski krajevi od Drave i Dunava na sjeveru do Jadranskog mora na jugu ujedinjeni u jedinstvenoj hrvatskoj kraljevini. Hrvatsko stanovništvo na vukovarskom području pretrpjelo je najveće gubitke za vrijeme turske vladavine (1526.-1687. godine), ali se uspjelo održati.

 

 

=== Srbi ===

 

=== Nacionalni sastav po naseljenim mjestima, 1991. ===

 

'''Apsolutna etnička većina:'''

 

=== Ceste i željeznica ===

 

Dobra je prometna povezanost sa susjednim državama [[Bosna i Hercegovina|Bosnom i Hercegovinom]], [[Mađarska|Mađarskom]] i Srbijom. Vukovar je udaljen 16 km od grada [[Vinkovci|Vinkovaca]], najvećeg željezničkog čvorišta u Hrvatskoj. Dobro je povezano državnom cestom D55 preko Vinkovaca s 39 km udaljenim čvorom Županja na auto-cesti [[Autocesta A3|A3 Zagreb-Lipovac]]. Sa 33 km udaljenim Osijekom povezuje ga državna cesta D2, preko koje je Vukovar povezan na koridor Vc (autocesta A6).

 

Gospodarstvo Vukovara zasnovano je na [[poljoprivreda|poljoprivredi]], [[trgovina|trgovini]], [[vinogradarstvo|vinogradarstvu]], [[hrana|prehrambenoj]] industriji, [[tekstil]]noj industriji, industriji [[građevinski materijal|građevinskog materijala]], industriji [[obuća|obuće]] i [[turizam|turizmu]].

 

Prije Domovinskog rata Vukovar je bio jedan od najrazvijenijih područja Hrvatske. Po BDP Vukovar je bio iznad prosjeka SR Hrvatske i poslije [[Maribor|Maribora]] u [[Slovenija|Sloveniji]], Vukovar je po BDP bio drugi grad u [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFRJ]]. Industrija je teško stradala u velikosrpskoj agresiji 1991.-95. Dramatičan pad broja stanovnika također doprinosi padu gospodarstva. Državna komisija za popis i procjenu ratne štete utvrdila je da ona u Vukovaru izravno iznosi 9,5 milijardi kuna, a neizravno i četiri puta više. Od tih je 9,5 milijardi pola, dakle 4,6 milijardi, šteta u gospodarstvu, pri čemu su najveću štetu pretrpjele tvrtke Borovo – 1,9 mlrd., Vupik 1,3 mlrd., Vuteks 950 milijuna i Velepromet 81 milijun kuna. Doduše u poslijeratnu obnovu grada država je uložila oko 3,5 milijardi kuna, od čega 1,7 milijardi u stambeni fond (neposredna razaranja, a za srpske okupacije krađa imovine, strojeva i odvoz istih u Srbiju<ref>[http://www.hkv.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3519:gradovi-stradali-u-domovinskom-ratu-ilok&catid=112:domovinski-rat&Itemid=108 ''Gradovi stradali u Domovinskom ratu - Ilok''], [[Hrvatsko kulturno vijeće]], objavljeno Petak, 14. studenoga 2008., preneseno s [http://www.domovinskirat.hr/content/view/3847/1551/ domovinskirat.hr] <br>Slučaj u Iloku: "''Vojnici pretražuju osobne stvari, traže oružje ili tko zna što. Izdvajaju kamione društvenog vlasništva i bolničko vozilo sa dva ranjenika i odvoze ih u Novi Sad...Pljačka i uništavanje imovine svakodnevna je pojava. Opljačkano je sve: najprije dragocjenosti i bijela tehnika, zatim strojevi i alati, umjetnine i pokućstvo, stoka i vino, prodavaonice i tvornička skladišta. Sve se to prenosi iz jedne u drugu kuću, a najčešće u Vojvodinu. Jelenska divljač u šumama je ubijana, stare hrastove šume i bagremike nemilosrdno sijeku i odvoze. Pljačkaši sijeku voćnjake i vade drvene stupce iz vinograda....''</ref>).

 

=== Posebne zone za ulaganja ===

Borovo naselje i Priljevo:

* područje kombinata Borovo

[[Turizam]] je također jedna od važnih djelatnosti u gradu. Nakon uklanjanja porušenih mostova na [[Dunav]]u kod [[Novi Sad|Novog Sada]] krenula su krstarenja Dunavom, pa su počeli pristajati putnički brodovi i u Vukovaru. Tim brodovima se samo u [[2005.]] godini u Vukovaru iskrcalo oko 18.500 turista, pretežito američkih i njemačkih. Nakon ponovne izgradnje hotela Lav, počeo se razvijati i [[kongresni turizam]].

 

 

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, u 2015. godini Vukovar je zabilježio čak 153% više turističkih dolazaka i 132% noćenja više nego godinu ranije. Po podatcima Državnog zavoda za statistiku za 2014. i 2015. godinu, apsolutni rekorder po rastu turističkih dolazaka i noćenja je Vukovar. Sa 7.017 dolazaka u 2014. godini, skočili su za deset tisuća, na 17.811 dolazaka u 2015. godini, što je rast od čak 153,8 posto. Tek nešto je manji rast u broju noćenja, 135 posto – s 11.923 u 2014. na 28.015 u 2015. godini. Sam grad predstavlja važno turističko mjesto za ratni, memorijalni turizam koji čini najveći broj posjeta turista.

Izvan grada na obali Dunava prema [[Ilok]]u nalazi se '''Arheološki park [[Vučedol]]''' gdje je pronađena čuvena obredna posudica [[Vučedolska golubica]] koja predstavlja povijesni simbol grada Vukovara. Arheološko nalazište sa Muzejem Vučedolske kulture i Arheološkim istraživačkim centrom (Vila Streim) jedini je izuzev osječkog, '''arheološki istraživački centar''' u istočnoj Hrvatskoj dio je šireg plana izgradnje "Arheološkog parka Vučedol" koji će po završetku posjedovati i kompletno uređen arheološki prostor oko samog muzeja a planira se i izgradnja zvijezdarnice te uređenje vučedolske marine za prijem brodova na Dunavu. '''[[Vučedol]]''' je danas poznato izletište, raj za ribiče s prekrasnom pješčanom plažom na Orlovu otoku.

 

 

Atraktivno ušće rijeke [[Vuka|Vuke]] u [[Dunav]], šetališta uz [[Dunav]] i uređene plaže na '''[[Vukovarska ada|Vukovarskoj adi]]''' osiguravaju športsko-rekreacijske aktivnosti tijekom cijele godine, a posebice u toplom dijelu godine kada je moguće kupanje gdje posljednjih godina dolazi sve više turista iz cijele Slavonije. Na [[Dunav]]u i [[Vuka|Vuki]] popularan je [[ribolov]] ([[som]], [[smuđ]], [[šaran]], [[štuka]], [[kečiga]]).

Radom u progonstvu u periodu od 1992. godine do danas, na inicijativu gospodina [[Božo Biškupić|Bože Biškupića]], skupljena je zbirka umjetnina koju su hrvatski umjetnici darovali Gradskom muzeju. Toj ideji su se pridružili i umjetnici iz Italije, Austrije, Njemačke, Poljske, Francuske i drugih zemalja. Zbirka nosi naziv Muzej Vukovara u progonstvu i danas broji 1500 umjetnina.

 

 

U procesu [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirne reintegracije hrvatskog podunavlja]] i početka djelovanja muzej je djelovao u razorenom dvorcu ali je uspješnim trudom djelatnika ubrzo počeo da se obnavlja. Umjetnine su vraćene u Hrvatsku. Gradski muzej Vukovar i kompleks [[Dvorac Eltz|dvorcaEltz]] obnovljen je [[2011.]] u sklopu Projekta [[Vlada Republike Hrvatske|Vlade RH]] i Razvojne banke [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]], koji pod nazivom Obnova i revitalizacija kulturne baštine „Ilok -Vukovar-Vučedol“ provodi Ministarstvo kulture RH. Nakon završenih građevinskih radova, Prva faza stalnog postava u prizemlju Eltz sa svečanim dvoranama i ambijentalnim prostorima otvorena je u [[Noć muzeja|Noći muzeja]] [[25. siječnja]] [[2013.]] godine. Već sljedeće godine, [[23. siječnja]] [[2014.]] godine, otvoren je stalni postav Gradskog muzeja Vukovar, koji sa svojim zbirkama pokriva vremenski raspon od 8000 godina. Danas je Gradski Muzej Vukovar jedan od najuređenijih [[Kategorija:Muzeji u Hrvatskoj|muzeja u Hrvatskoj]].

* '''[[Spomen muzej Lavoslava Ružičke]]''' (1887. - 1976.), dobitnika [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1939.]] godine, otvoren je prvi put 1977. godine. Rodni grad Vukovar [[Lavoslav Ružička]] je posjetio 1965. godine, kada je nastala ideja o osnivanju muzeja. Obnovljena Ružičkina kuća otvorena je [[2007.]] godine, na 120. obljetnicu njegova rođenja, i djeluje kao kulturno-znanstveni centar. U njoj se nalaze [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|zavod HAZU]] i velika polivalentna dvorana te Spomen-muzej Lavoslavu Ružički. U njemu su izložene fotografije, pisma i drugi materijali koji dokumentiraju bogati Ružičkin život i plodni znanstveni rad.<ref>[http://www.turizamvukovar.hr/index.php?stranica=77 Rodna kuća Lavoslava Ružičke], turizamvukovar.hr, pristupljeno 22. travnja 2017.</ref>

 

 

=== Gradska knjižnica i čitaonica Vukovar ===

 

== Religija ==

 

Po popisu stanovništva iz [[2011.]] godine najbrojnija vjerska zajednica u gradu su Katolici, većinom Hrvati, pripadnici drugih vjeroispovijesti su pravoslavci, te Grkokatolici od kojih najviše ima pripadnika Rusina i Ukrajinaca.

 

=== Visoko obrazovanje ===

 

* [[Veleučilište “Lavoslav Ružička”, Vukovar]]

Davne [[1912.]] godine osnovan je i Veslački klub „Vukovar“. Vukovar je za vrijeme Austro-Ugarske monarhije imao nešto više od 10.000 stanovnika. Grad na dvije rijeke [[Dunav]] i [[Vuka]] imao je snažnu predispoziciju za razvoj veslanja. Neposredno pred Prvi svjetski rat gospodin Antun Manč uz skupinu od dvadesetak entuzijasta došao je na ideju osnivanja veslačkog kluba. Prvi sastanak (osnivačka skupština) održan je [[11. svibnja]] 1912. godine u igračnici kavane hotela Grand u 18.00 sati poslijepodne. Već [[1913.]] godine postoje zapisi o natjecanju vukovarskih veslača protiv VK „Neptun“. Uskoro počinje Prvi svjetski rat i vrijeme nikako nije naklonjeno veslanju i športu. Međutim krajem kolovoza [[1914.]] godine na sudjelovanju u utrci u Osijeku nastupa u samcu Konstantin Iskra, a u dvojcu Dragutin Rotter i Nikola Doljak. Tu se i prvi puta pojavljuje ime Konstantina Iskre koji postaje legendom vukovarskog veslanja.

 

 

Ženska odbojka u Vukovaru ima dugu tradiciju. Ženski odbojkaški klub osnovan je [[1962.]] godine i od tada su odbojkašice ponos grada koji puni tribine. Krajem sedamdesetih, [[ŽOK Vukovar]] se izborio za ulazak u prvu saveznu ligu Jugoslavije gdje je i ostao do 1991. godine. Bilo je teško uspjeti i zadržati se u prvoj ligi, ali samo su se jedne godine borile za opstanak dok su većinom bile stabilan prvoligaš uglavnom na sredini ljestvice, točnije od 4. do 7. mjesta. Ostvarivale su dobre rezultate i u kupovima Jugoslavije, a [[1986.]] godine su sudjelovale i u kupu CEVA gdje su došle do 3. kola, odnosno bile su četvrtoplasirane. [[22. prosinca]] [[2010.]] godine u Zagrebu je osvojen [[Kup Hrvatske u odbojci za žene|odbojkaški Kup Hrvatske]] - najveći uspjeh Vukovarskog športa koji je ponovljen i sljedeće 2011. godine.<ref>M.I./Hina, [http://gol.dnevnik.hr/clanak/rubrika/ostali_sportovi/odbojkasice-vukovara-osvojile-kup-hrvatske.html Odbojkašice Vukovara osvojile Kup Hrvatske], gol.dnevnik.hr, 23. prosinca 2010., pristupljeno 22. travnja 2017.</ref>