Mladen Stojanović: razlika između inačica
novi članak ~~~~ |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 3. ožujka 2018. u 04:18
Dr Mladen S. Stojanović je rođen 7. travnja 1896. godine u Prijedoru. Po zanimanju je bio ljekar. Kao član KPJ bio je aktivan i prije početka Drugog svjetskog rata[1]. U NOB je stupio 1941., a poginuo je 1942. godine u selu Jošavka. Za narodnog heroja proglašen je 7. kolovoza 1942. godine.
| Opći životopisni podatci | |
|---|---|
| Datum rođenja | 7. travnja 1896. |
| Mjesto rođenja | Prijedor, Austrougarska |
| Datum smrti | 2. travnja 1942. |
| Mjesto smrti | Jošavka, kod Čelinca, ND Hrvatska |
| Puno ime | Mladen Stojanović |
| Nadimak | Doktor Mladen |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Čin | Načelnik Operativnog štaba za Bosansku Krajinu |
| Ratovi | Narodnooslobodilačka borba |
| Vojska |  Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije |
Biografija
Mladen je rođen 7. travnja 1896. godine u pravoslavnoj srpskoj porodici. Otac, Simo Stojanović je bio pravoslavni sveštenik.
Mladen je kao đak završavao razred po razred gimnazije u Tuzli i sve više iskazivao ljubavi prema svojoj rodnoj grudi i njenom narodu, koji je bio okupiran od strane Austrougarske. Kao đak tuzlanske gimnazije pripadao je naprednoj omladini, povezanoj sa Mladom Bosnom. Nekoliko dana poslije atentata na prestolonaslednika Ferdinanda u Sarajevu, kao maturanta 3. srpnja 1914. godine austrijske vlasti zatvorile su Mladena Stojanovića u Tuzli. Suđenje je održano od 13. do 30. rujna 1915. godine u Bihaću. Mladen Stojanović je osuđen na 16 godina robije, a njegov brat Sreten 10 godina. Mladen je amnestiran nakon 3 godine.
Studije i rad
Godine 1918, kada se završio Prvi svjetski rat, Mladen je nastavio studije i završio medicinu u Beču. Godine 1930. se vratio u rodni Prijedor. Dolaskom u Prijedor sirotinju je besplatno liječio, a često siromašnom bolesniku dao novac za put do kuće. Liječio je Krajišnike bez nagrade govoreći: »Najveća mi je nagrada zahvalne oči bolesnika, koje se pridižu i u život vraćaju.«
Tako je svojom čestitošću i ljudskim odnosom prema narodu stekao simpatije. Zadobio je veliko poštovanje i autoritet u narodu Kozare i Potkozarja i ušao u pjesmu naroda Krajine još i prije narodnog ustanka.
Komunistička partija Jugoslavija (KPJ) i početak rata
U Prijedoru se Mladen priključio radničkom pokretu. Krajem rujna 1940. godine dr Mladen Stojanović primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Noseći iskustva iz mladosti, Mladen je dočekao Drugi svjetski rat kao prekaljen revolucionar. Kao vojni ljekar aprilski slom Kraljevine Jugoslavije doživio je u Dalmaciji. Nakon toga vratio se u Prijedor i nastavlja sa ilegalnim radom.
22. lipnja 1941. godine ustaše su dr Mladena Stojanovića uhapsile kao komunistu i zatvorile u Prijedoru sa još 40 talaca. 17. srpnja 1941. godine zapalivši slamu u zatvorskoj ćeliji i iskoristivši zabunu stražara, uspio je da pobjegne iz prijedorskog zatvora u kozarska sela.
Samo osam dana kasnije, 25. srpnja 1941. godine u selu Gornji i Donji Orlovci, kod Prijedora, na partijskom savjetovanju dr Mladenu Stojanoviću je povjerena dužnost rukovodioca ustanka na Kozari. 3. kolovoza 1941. godine govorio je na narodnom zboru kod crkve u selu Marinima. Obišao je i mjesta Karan u Gornjoj Dragotinji i Balj. Ljudi su mu beskrajno vjerovali, cijenili ga i poštovali, masovno se odazivali njegovom pozivu i bez oklijevanja prihvatali liniju Narodnooslobodilačkog pokreta. Od tada počinju da se odvijaju događaji pod Kozarom koji se ne mogu nikako odvojiti od njegovog imena. Mladen je inspirator mnogobrojnih smjelih akcija pod Kozarom, koje su imale dalekosežni značaj.
Prve borbe
Na partijskom savjetovanju u Knežici, 15. kolovoza 1941. godine, dr Mladen je izabran za komandanta jedinstvenog ustaničkog štaba za područje Kozare. U to vrijeme Nijemci su pripremali prvu ofanzivu protiv ustanika kozaračkog kraja. Tada su počeli da se nižu okršaji sa ustašama i Nijemcima.
10. rujna 1941. godine pet dotadašnjih odreda preraslo je u tri jake i dobro naoružane jedinice na čelu sa dr Mladenom Stojanovićem, koji učestvuje u pripremama svih pokreta i akcija.
1. studenog 1941. godine »Kotarska oblast« iz Bosanske Gradiške obavještava ustaško redarstvo u Zagrebu o napadu ustanika na Gornje Podgradce.
16. studenog 1941. godine izvršen je napad na Turjak i zarobljavanje 33. satnije domobrana. Dr Mladen Stojanović je tada izvijestio ovako: »Moral partizanskih četa je odličan. Priliv naroda u čete svakim danom sve jači. Saradnja između naroda i vojske sve tješnja i dublja. Partizanska vojska postaje svakim danom prava vojska svoga naroda«.
Bitka na Mrakovici
Poslije neuspjele ofanzive na Kozari, neprijatelj je ostavio jaku posadu na Mrakovici. Dr Mladen je tada napomenuo da »na Kozari ne mogu da budu dva gospodara, već samo partizani« i 5. prosinca 1941. godine poveo je svoje borce u napad na Mrakovicu. Mrakovica je zauzeta. Neprijatelj je imao preko 120 poginulih i 119 zarobljenih. Zarobljena je velika količina oružja i municije, mnogo ratnog materijala. Ovo je bila najznačajnija akcija Kozarskog odreda od njegovog formiranja. Pobjeda na Mrakovici silno je ojačala borbeni moral boraca i naroda. Odred je nastavio sa akcijama.
Nastavak rata
28. prosinca 1941. godine došlo je do dirljivog susreta partizana i muslimanskih seljaka u Orahovi. U mnogim selima tada se mogla čuti pjesma: »Ide Mladen, vodi partizane, razveo ih na sve četir' strane«.
Odred je u to vrijeme već brojao oko 1000 boraca. Glavni stožerni ustaški odjel, priznajući da je dr Stojanović organizovao snagu od oko 5000 pušaka, 100 mitraljeza i 4 bacača, dodaje u jednom aktu da je on »istaknuti komunista i cijeli njegov pokret je na komunističkoj bazi, iako je privukao sebi i priličan broj seljaka.«
Odred je pod Mladenovom komandom izvodio pobjedonosne oružane akcije na Turjaku, Metalci, Podgradcima, na pruzi Bosanska Kostajnica-Bosanski Novi-Prijedor. Slobodna teritorija Drugog krajiškog odreda se proširila i prema Lijevče polju i južno od pruge Prijedor-Ivanjska.
Siječnja 1942. godine Mladen odlazi sa Kozare na novu dužnost i nove zadatke. Čim je prešao Sanu i stupio na pod grmečko tlo, »dočekala ga je šuma barjaka i nepregledna masa seljaka i omladine«, zapisao je Branko Ćopić. Susret već legendarnog komandira i pisca opredijelio je Ćopića, po savjetu dr Mladena, da piše i stihove o ratnim danima i podvizima.
22. siječnja 1942. godine dr Mladen je u štabu Prvog krajiškog odreda poslije obilaska Podgrmeča, gdje mu je dato priznanje da je njegov Kozarski odred »najorganizovaniji i najsređeniji u Bosanskoj krajini: vojnički, politički i u svakom drugom pogledu.« Takođe na Grmeču dr Mladen je obilazio jedinice i narod.
Pogibija
10. veljače1942. godine na vojno-političkoj konferenciji u Skender Vakufu (danas Kneževo), doktor Mladen izabran je za načelnika Operativnog štaba za Bosansku krajinu. Da bi suzbio djelovanje četnika u centralnoj Bosni, kao načelnik Operativnog štaba za Bosansku krajinu, kreće tamo sa kozarskim proleterima.
8. ožujka 1942. godine dr Mladen sa Kozarskom proleterskom četom krenuo je prema Lipovcu gdje se nalazila četa predratnog učitelja Laze Tešanovića, ni partizanska ni četnička. Na proletere koji su po uskoj snježnoj stazi, prtini, išli pjevajući. Tešanović je iz zasjede naredio paljbu. Dvanaest Mladenovih boraca je ubijeno, a među ranjenima bio je i dr Mladen. Proleteri su na kraju odbili napad iz zasjede, sahranili mrtve i prenijeli ranjenike u Gornju Jošavku. Ovaj događaj je u cijeloj Bosanskoj krajini, a posebno na Kozari, izazvao ogorčeno reagovanje naroda. 1. travnja 1942. godine ranjen u glavu, dr Mladen je ležao sa ostalim ranjenicima u bolnici u Gornjoj Jošavci, a zatim je prenesen u obližnju kuću Danila Vukovića. Od ranjenog komandanta nije se odvajala dr Danica Perović. Ona ga je i operisala. Posebnog obezbjeđenja nije bilo, jer se nije znalo da Rade Radić priprema četnički puč. Posljednji je ranjenog dr Mladena posjetio Kosta Nađ. Ovoga dana, u 23 sata, u kuću je banula grupa četnika. Oduzeli su dr Mladenu pušku i pištolj, ali su se ujutro povukli.
2. travnja 1942. godine bio je koban za dr Mladena Stojanovića. On i dr Danica Perović ostali su cijeli dan sami u kući Danila Vukovića. Noć ranije četnici su zvjerski likvidirali partizanske ranjenike u obližnjoj bolnici. Rade Radić je zatražio od doktora Mladena da napiše izjavu koja bi odgovarala četnicima, ali je on prkosno odbio. Uveče je po ranjenika došla nova grupa četnika koje je predvodio Stanko Vrhovac iz Kokora. Iznijeli su dr Mladena u ćebetu i blizu potoka Mlinska rijeka neljudski, mučki ubili sa dva metka iz puške.
Legenda o Mladenu
Mladen je bio izuzetna ličnost. Bio je, a to je i danas legenda za Kozarčane, Prijedorčane i Krajišnike, simbol ljubavi i brige za čovjeka, heroj snage epa. Među herojima Bosanske krajine Mladen Stojanović zauzima posebno mjesto. On je postao legendarni junak ne samo u Krajini nego i u čitavoj bivšoj Jugoslaviji.
Drugi krajiški (kozarski) NOP odred, 19. travnja 1942. godine, dobio je naziv Drugi krajiški NOP odred „Dr Mladen Stojanović“.
Odlukom Vrhovnog štaba NOP i DVJ, 7. kolovoya 1942. godine, proglašen je za narodnog heroja, među prvim borcima NOV i POJ. U „Biletenu Vrhovnog štaba“ br 17-19 o proglašenju Mladena Stojanovića za narodnog heroja piše:
| » | Na predlog Operativnog štaba NOP i DV za Bosansku Krajinu, Vrhovni štab NOP i DVJ dodjeljuje naziv narodnog heroja drugu Mladenu Stojanoviću, načelniku Operativnog štaba za Bosansku Krajinu, koji je od izdajničke četničke ruke zaklan u selu Jošavci, gdje je ranjen ležao. Drug Mladen je od prvog dana ustanka vrijedno radio na organizovanju partizanskih odreda, a posebno Kozare. Njegovo ime je poznato širom Krajine kao ime vrijednog i neustrašivog borca za narodno oslobođenje.[2] | « |
{{{2}}} | ||
10. devetog 1972. godine, istog dana kad je Josip Broz Tito otkrio spomenik na Kozari, Drugi krajiški NOP odred „Dr Mladen Stojanović“ odlikovan je Ordenom narodnog heroja.
Iz literature
- Smrt Mladena Stojanovića tužno i bolno je odjeknula među njegovim Kozarčanima i Kozarom. Kozara je zavijena u tugu. Nad mrtvim tijelom svog Mladena, Kozarčani i Kozara dali su zavjet da će se složno boriti protiv izdajnika naroda i okupatora do konačnog oslobođenja.
- Njegov junački lik ostao je da živi zajedno sa slavom herojske Kozare.
Povezano
Reference
- Dr Ljubo Mihić: "Kozara"
- ↑ Znameniti Srbi, pristup 19. januar 2008.
- ↑ „Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslovensih naroda“ (drugi tom). Vojno-istorijski institut Jugoslovenske armije, Beograd 1949. godina.
