Simone de Beauvoir: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 49:
== ''Drugi Spol'' (''Le Deuxième Sexe'') ==
Djelo ''Drugi spol'' prvi put je izdano [[1949.]] godine, kada je de Beauvoir imala trideset i osam godina.<ref name=Plessix-Gray>{{citation|author=du Plessix Gray, Francine|authorlink=Francine du Plessix Gray|title=Dispatches From the Other|date=May 27, 2010|url=https://www.nytimes.com/2010/05/30/books/review/Gray-t.html?pagewanted=all|work=The New York Times|accessdate=October 24, 2011}}</ref>{{sfn|Bauer|2006|p=122}} Knjiga je objavljena u dva dijela: "Mitovi i činjenice" te "Življeno iskustvo". Neka poglavlja najprije su se pojavila u časopisu ''Moderna vremena'', čija je de Beauvoir bila urednica. ''Drugi spol''
Prema de Beauvoir, dva su faktora poglavito utjecala na recentnu evoluciju ženskog položaja: način participacije u proizvodnji i ukidanje reproduktivnog ropstva.{{sfn|Beauvoir|2009|p=139}} Majčinstvo je ostavilo ženu zakovanu za tijelo što je muškarcu omogućilo da njome dominira.{{sfn|Beauvoir|2009|p=75}} U [[Antička Grčka|antičkoj Grčkoj]] (sa izuzecima poput [[Sparta|Sparte]], gdje ništa nije ugrožavalo žensku slobodu), žene su bile tretirane poput robova. U [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] uživale su veća prava, no ipak su bile diskriminirane na bazi spola.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=96, 100, 101, 103}} Što se [[Kršćanstvo|kršćanstva]] tiče, de Beauvoir tvrdi tvrdi da je ono - uz iznimku germanske tradicije - nastojalo potčiniti žene.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=104–106, 117}} U knjizi naglašava promjene u dinamici moći koju donosi takozvana 'dvorska ljubav' [[12. stoljeće|dvanaestog stoljeća]], prethodnica današnje romantične ljubavi.{{sfn|Beauvoir|2009|pp=108, 112–114}} Zatim opisuje period ranog [[15. stoljeće|petnaestog stoljeća]] gdje posebno ističe mističarku, spisateljicu i reformatoricu [[Terezija Avilska|Tereziju Avilsku]]{{sfn|Beauvoir|2009|p=118|ps=}} koja je dokazala da se žena može uzdići veoma visoko kad su joj osigurani isti uvjeti kakve imaju muškarci. Kroz [[19. stoljeće|devetnaesto stoljeće]] zakonski je status žena ostao nepromjenjen, ali individue su se isticale svojim radom. De Beauvoir pronalazi greške u Napoleonovom kodu, ktitizira [[Auguste Comte|Auguste Comtea]] i [[Honoré de Balzac|Honoré de Balzaca]]{{sfn|Beauvoir|2009|pp=127–129}} te opisuje [[Pierre Joseph Proudhon|Pierre-Joseph Proudhona]] kao antifeminista.{{sfn|Beauvoir|2009|p=131}} [[Industrijska revolucija]] omogućila je ženi da se makne iz doma, no zbog niskih nadnica ovo je dvosjekli mač.{{sfn|Beauvoir|2009|p=132}} De Beauvoir piše o rastu [[Sindikat|sindikata]] i participaciji žena u njima. Zatim opisuje širanje [[Kontracepcija|kontraceptivnih metoda]] i borbu za reproduktivna prava i [[Abortus|abortus]].{{sfn|Beauvoir|2009|pp=133–135, 137–139}} Bavi se poviješću [[Sufražetkinje|ženskog sufražetskog pokreta]]{{sfn|Beauvoir|2009|pp=140–148}} te zaključuje da su žene poput Rose Luxemburg i Marie Curie demonstrirale da nije ženska inferiornost ono što određuje njihovu povijesnu nevažnost, već je obrnuto: njihova povijesna bezznačajnost proklela ih je i učinila inferiornima.{{sfn|Beauvoir|2009|p=151}}
{{wikicitat|Simone de Beauvoir}}
|