Japanski car: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Rikovers (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Rikovers (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Japan]] ima carsku obitelj predvođenu [[car]]em, ali po sadašnjem [[ustav]]u on izvodi samo svečane dužnosti i nema nikakvu moć, čak ni u hitnim slučajevima. Japanci cara definiraju kao simbol države i nacionalnog jedinstva. '''Tennō''' (jap. 天皇, てんのう) je naslov japanskoga cara. Ideogram doslovno u prijevodu na hrvatski znači "nebeski vladar". Opisuje njegovo božansko podrijetlo. Glavno prijestolje na kojem sjedi japanski car zove se [[Krizantemino prijestolje]].
 
[[Akihito]] (明仁) je sadašnji i 125. car Japana. Preuzeo je vlast nakon smrti svog oca [[Hirohito|Hirohita]] [[7. siječnja]] [[1989.]] godine i službeno postao 125. vladar Japana [[12. studenog]] [[1990.]] godine. Njegov sin prijestolonasljednik Hiro (poslije [[Princ Naruhito|Naruhito]], 皇太子徳仁親王 , こうたいし なるひとしんのう) oženio je [[Masako Owada|Masako Owadu]] (小和田雅子) koja je postala krunska carevna Japana Masako (皇太子徳仁親王妃雅子 , kōtaishi Naruhito shinnōhi Masako) i dobili su djevojčicu, [[Princeza Aiko|princezu Aiko]], carevnu Toshi (敬宮愛子内親王, Toshi-no-miya Aiko Naishinnō).
 
U nazivlju na Zapadu nekad je naziv ''mikado'' (帝, 御門, みかど) bio uobičajen. Značio je "časna vrata" (velika ulazna vrata, kao vrata carske palače, čime naziv označava osobu koja živi u i vlasnik je palače). Danas ga se smatra neprikladnim i zastarjelim. Namjerno se izbjegava riječ mikado usprkos širokoj uporabi u literaturi, jer navodi čitatelja na krive zaključke. Riječ mikad znači ne samo suverena, nego i kuću, dvor pa čak i državu. Uporaba te riječi u povijesnim spisima uzrokom je poteškoća u razumijevanju istih. Zbog toga pravi Japanac nikad ne služi se riječju mikado, ni u govoru ni u pisanju. Iz službenih dokumenata ta je riječ izbačena i bilo bi dobro da ju se izbaci i iz ostale literature.<ref name="Asakawa1903">(eng.) Kanʼichi Asakawa. ''[https://books.google.com/books?id=K1MuAAAAYAAJ&pg=PA25 The early institutional life of Japan: a study in the reform of 645 A.D.]''. Tokyo: Shueisha (1903), s. 25.</ref>