Ratimir Deletis: razlika između inačica

'''Ratimir Deletis''' ([[Tuzla]], [[1910.]] -— [[Stari Grad]], [[6. prosinca]] [[2006.]]), hrvatski pravnik, [[Dodatak:Popis hrvatskih pravednika među narodima|hrvatski]] [[Pravednik među narodima]]. Otac neurologa [[Vedran Deletis|Vedrana Deletisa]].<ref name="Nacional">[http://arhiva.nacional.hr/clanak/22734/povratak-izumitelja-spasonosnog-uredaja-za-neurokirurgiju Nacional] Željko Rogošić: ''Povratak izumitelja spasonosnog uređaja za neurokirurgiju'', 23. siječnja 2006. (pristupljeno 13. ožujka 2018.)</ref>

Rodio se u Tuzli. Podrijetlom od hrvatske obitelji s otoka Hvara. Ratimirov otac bio je trgovac vinom iz [[Stari Grad|Starog Grada]] na Hvaru koji je 1910. godine odlučio ostati u Tuzli.<ref name="Nacional"/> Stanovali su u vili koju je dao izgraditi načelnik Džindo. Susjedno su bile kuće Mottovih, u prizemlju je bio prvi foto-studio Matije Vučinića. Poslije je tu bio Radnički dom.<ref name="Habul">(boš.) [http://radiokameleon.ba/2017/02/19/tuzla-za-pocetnike-dva-tuzlanska-velikana-ratimir-vedran-deletis/ Radio Kameleon] Bahrija Habul: ''Tuzla za početnike: Dva Tuzlanska velikana-Ratimir i Vedran Deletis'', 19. veljače 2017. (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> Završio je [[Pravni fakultet u Zagrebu]] i zaposlio se u rodnom gradu na Okružnom sudu kao sudac. <ref name="Habul"/>Oženio je Katju, također iz Starog Grada na Hvaru, ia sin jedinac im se rodio u Tuzli.<ref name="Nacional"/><ref name="Habul"/> Imao je židovske prijatelje s kojima dobre odnose nije razbila ni okupacija u Drugome svjetskom ratu.<ref name="Habul"/> Gradonačelnik Tuzle, Hrvat, nevičan pravosuđu, a prijatelj poglavnika, višekratno se obraćao Deletisu da bi mu pomogao u činovničko-upravnim stvarima.<ref name="el mundo sefarad"/>

Ratimirova pravednička priča ističe se po tome što nije bio u partizanima, nego je bio državni službenik ustaškog režima. Po dolasku ustaša na vlast u gradu, odbio je ponuđeni mu položaj predsjednika Izvanrednog suda. Ali, vidjevši kako će se stvari odvijeti, prihvatio je položaj javnog tužitelja jer je znao da će mnogima zatrebati njegova pomoć, a tako važno mjesto ne smije pasti u ruke drugoj osobi. Tijekom rata obnašao je tu dužnost.<ref name="el mundo sefarad">(srp.) [http://elmundosefarad.wikidot.com/spasio-sto-zidova El mundo Sefarad] Miriam Steiner-Aviezer: ''Spasio sto Židova'' (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref>

Pomagao partizanski pokret i iskazivao razumijevanje za Srbe kojima je pomagao kad su bili u nevolji.<ref name="Habul"/> Mnogo je pomogao Židovima te je proglašen [[Pravednik među narodima|Pravednikom među narodima]].<ref name="Nacional"/> Židove Soliju spasio je u dva navrata. Prvi put radilo se o skupini od 30 - 40 Židova i nekolicinanekolicini Srba koje su vlasti držale kao taoce zbog partizanskih napada na željeznice u okolici.<ref name="croatianhistory"/>

Porašću učestalosti partizanskih napada na njemačke vlakove, nacisti su pribjegli taktici s taocima, te su oteli dvadeset i pet uglednih Židova i Srba kao taoce.<ref name="el mundo sefarad"/> Deletis, prijeratni sudac, sada državni tužitelj i dobar govornik, izborio je puštanje zarobljenih,<ref name="croatianhistory">(eng.) [http://www.croatianhistory.net/etf/deletis.html Croatianhistory.net] Darko Žubrinić, svjedočenja Židova koje je spasio Ratimir Deletis. Pisma Line Wiesler i Davida (Desidera) Domanyja. ''Ratimir Deletis, Croatian Righteous, Lina WIESLER, Jews'' (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> pribjegavši zakonskoj formi. Zaiskao je sudsku sjednicu i vrsnom retorikom uvjerio kolege o nezakonitosti postupka.<ref name="el mundo sefarad"/> Doznavši od supruge jednog od odvedenih Židova koja ga je zamolila za pomoć, uvjerio je ustaše pustiti te Židove, služeći se svojim pravničkim umijećem na sudu.<ref name="yad vashem">[http://db.yadvashem.org/righteous/family.html?language=en&itemId=4014534 Yad Vashem] ''The Righteous Among The Nations. Deletis Family. Deletis Ratimir. Rescue Story'' (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> Spasio je i još neke ljude od zatvora poput [[Meša Selimović|Mešu Selimovića]] i druge, koji je događaj zabilježio u Sjećanjima.<ref name="Nacional"/> Zarobljenici ussu bili stavljeni podpred [[prijeki sud]]. Komunistička partija je došla do tadašnjeg državnog tužitelja Deletisa i uspjela isposlovati kod njega da pošalje mišljenje u Zagreb da zatočenike treba pustiti jer nema dovoljno dokaza.<ref name="Habul"/>

Drugi put okolnosti spašavanja bile su mnogo pogibeljnije. Koncem 1941. netko je dojavio središnjim ustaškim organima u Zagreb da u Tuzli još ima slobodnih Židova kojima se pušta poslovati, dok su drugi gradovi pod nadzorom Trećeg Reicha bili "Judenrein" (etnički očišćeni od Židova). Režim poslušan nacističkom protektoru Trećem Reichu izdao je zapovijed skupiti sve Židove u deportacijski kamp.<ref name="croatianhistory"/> Dne 14. siječnja 1942. stigla je zapovijed deportiranja Židova iz Tuzle i Travnika.<ref name="yad vashem"/>

Užasavalo ga je što se zbiva te je poduzeo akciju. Organizirao je [[peticija|peticiju]] građana Tuzle "za oslobađanje Židova", što je bila prava drskost napraviti u osovinskom svijetu. Peticiju je potpisala većina građana Tuzle. Trebalo je doći do [[Eugen Dido Kvaternik|Dide Kvaternika]] u Zagreb da bi izborio puštanje. Poslužio se poznanstvom s gradonačelnikom koji je često od njega pitao usluge. Pokazao mu je peticiju i zamolio ga neka pođe s njim u Zagreb kod Kvaternika. Gradonačelnik se složio da ne bi volio da ti Židovi završe u logorima, no nije bio uvjeren da će Kvaternik pristati. Deletis mu je rekao neka pokušaju, gradonačelnik se složio i nakon nekoliko dana dobio je potvrdnipotvrdan odgovor iz Zagreba za sastanak koncem siječnja.<ref name="el mundo sefarad"/> Sudac Deletis je nakon kratka dogovora odlučio otići u Zagreb, zajedno<ref name="croatianhistory"/> s jednim od ustaških vođa u Tuzli (vrlo utjecajnoj osobi i poglavnikovim prijateljem,<ref name="yad vashem"/> gradonačelnikom Hrvatom<ref name="el mundo sefarad"/>) koji je poslije nestao u ratu, te pokušati razgovarati s osobom odgovornom za Židove u kampu, a radi opozivanja izdanih zapovijedi. To je bio Kvaternik, pred kojim su i moćni zazirali od straha. Preko veza u Zagrebu pošlo mu je doći do Kvaternika.<ref name="croatianhistory"/> Kad su došli kod njega predstavili su se kao predstavnici naroda Tuzle i zatražili puštanje dvjesta Židova<ref name="yad vashem"/> i rekli da će pristati na sve uvjete samo da se to učini.<ref name="el mundo sefarad"/> Kad je Kvaternik shvatio cilj, htio je da ih se odmah smakne. No samo zbog Deletisova uvjeravanja prošli su neozlijeđeni. Dugo je pregovarao s Kvaternikom i napokon je Kvaternik pristao da se na popis stavi 16 obitelji koje će biti izuzete od protužidovskih zakona. Uvjet je bio da te obitelji prijeđu na katoličanstvo ili islam tako da ne bude više Židova ondje.<ref name="croatianhistory"/> Deletisu je bilo teško kako iznaći tih 16 obitelji, a netkognekoga izostaviti.<ref name="yad vashem"/><ref name="croatianhistory"/> Ispripovijedao je supruzi Katji koja je dosjetljivo primijetila da "Nigdje ne stoji koliko osoba može biti u jednoj obitelji."<ref name="el mundo sefarad"/> Mjesne su vlasti NDH poslužile se širokogrudnim prikazivanjem pripadnika tih obitelji te su u te obitelji pribrojile i druge ljude<ref name="yad vashem"/><ref name="croatianhistory"/> ne baš jasna srodstva. Obiteljima su obrazložili da će formalno morati prijeći na katoličanstvo ili islam. <ref name="el mundo sefarad"/> To se formalno napravilo, radi spašavanja.<ref name="croatianhistory"/> Katolička Crkva susretljivo je izašla svakom Židovu koji je zatražio od njih potvrdu da su pokrštenikršteni. Mjesni imam, također upućen u akciju, također je izašao ususret, rekavši obitelji Domany neka mu daju popis ljudi kojima treba potvrda i on će se pobrinuti da dokumenti stignu na pravo mjesto.<ref name="el mundo sefarad"/> Tako je sto Židova oslobođeno,<ref name="croatianhistory"/> ali opasnost nije prošla. Stoga je trebalo prijeći u sigurnije područje.<ref name="el mundo sefarad"/> Većina ih je prešla u zonu pod nadzorom fašističke Italije.<ref name="croatianhistory"/> Prelazak im je također omogućio Deletis, koji im je pribavio putna dopuštenja.<ref name="yad vashem"/> Šefa župske redarstvene oblasti<ref name="el mundo sefarad"/> [[Šefkija Muftić|Šefkiju Muftića]] <ref name="Mujbegović">[http://www.znaci.net/00001/248_36.htm Znaci.net] Vera Mujbegović: ''Tuzla moje mladosti'' (pristupljeno 14. ožujka 2018.)</ref> je temeljem Kvaternikove potvrde nagovorio da treba dopustiti Židovima prijeći na teritorij pod taljanskom okupacijom. Poznato je da je od tih 16 obitelji, 10 stiglo u Izrael, a za ostale nema podataka. To su obitelji prezimena Domany, Wiesler, Segal, Hirschbein, Kleinman, Altarac, Šaban-Danon i pripadnici njihovih užih i širih obitelji.<ref name="el mundo sefarad"/>

Dne 28. prosinca 1988. [[Yad Vashem]] ga je priznao Pravednikom među narodima.<ref name="yad vashem"/> U Izraelu je priča o njemu dobila je odjek u tisku i drugim medijima.<ref name="el mundo sefarad"/>