Ilirski pokret: razlika između inačica

Pokret se gasi [[1843.]], kad je [[beč]]ki dvor, u strahu od jedinstvenog nastupanja južnih Slavena unutar Monarhije, zabranio uporabu ilirskog imena. Nastavlja se, međutim, hrvatski narodni preporod, a ustanove i izdanja koja su nosila ilirsko ime, odsada će se nazivati hrvatskima.

 

Ilirski pokret s većim je ili manjim entuzijazmom prihvaćen i kod susjednih naroda. Od [[Slovenci|Slovenaca]] osobiti je utjecaj ilirski pokret imao u graničnim pokrajinama, [[Štajerska (Slovenija)|Štajerskoj]] i [[Koruška (Slovenija)|Koruškoj]], a veliki zagovornik ilirizma bio je [[Stanko Vraz]], koji se međutim [[1837.]] odvojio od slovenskih iliraca i pridružio hrvatskima, to jest Ljudevitu Gaju. Na to ga je potaklo razmišljanje da je Slovencima potrebno snažno zaleđe kako bi se mogli oduprijeti germanizaciji. Stoga je predlagao da se u višoj kulturi rabi „ilirski jezik“, a u jednostavnijim spisima [[slovenski jezik]]. Tu je naišao na snažan otpor [[France Prešeren|France Prešerena]].